Moje je da organiziram naplatu štete, a jasno da će osiguravatelji restriktivno tumačiti svoje obveze.

Nakon što su se malo sabrali nakon potresa, sretni da je živa glava na ramenima, brojni Zagrepčani hvataju se u koštac s raznoraznim problemima tehničke prirode; prije svega kako sanirati štetu, tko će platiti sanaciju, u kojim omjerima itd. Svi s nestrpljenjem očekujemo zakon koji je do sada imao nekoliko verzija, ali kažu da je blizu finala. Dakle, treba još malo sačekati pa tek onda krenuti u desetljetne sporove.

Veseli me što još uvijek mogu nazvati telefonom one koji su pisali opće i posebne uvjete osiguranja za slučaj potresa, to bi se nekako moglo izjednačiti s autentičnim tumačenjem zakona (kao kada se od Sabora traži mišljenje što je pjesnik htio reći). Da ne bi bilo zabune, svi razgovori teku uz obostrano razumijevanje pozicija. Moje je da organiziram naplatu štete, a njihovo da restriktivno protumače svoje obveze.

Obzirom da sam bio na obje strane, jednom predsjednik uprave osiguravajućeg društva, a sada sam organizator naplate temeljem izdanih polica osiguranja,  susrećući se s konkretnim slučajevima zaključujem da su opći i posebni uvjeti osiguranja uglavnom su prepisivani iz uređenih pravnih sustava. Oni koji su prodavali police, razni “agenti”, “suradnici”, prodavači, imaju jedan jedini interes, a taj je prodati policu, naplatiti premiju i dobiti proviziju od osiguravatelja. Garantiram vam da nisu ni pročitali opće i posebne uvjete osiguranja, a da i jesu ne bi bilo neke koristi od toga.

Radi mentalne gimnastike: Jedan od, recimo, deset stanova u neetažiranoj zgradi ima sklopljeno osiguranje od potresa. Šteta se uglavnom sastoji od šteta na krovištu i dimnjacima. To su zajednički dijelovi zgrade i utoliko bi iz pričuve trebala biti plaćena sanacija. Pričuva je u minusu jer nitko nije smatrao d bi bilo logično i po zakonu pričuvu plaćati, ili je kao takva nedostatna. Ja sam se, eto, osigurao i redovno plaćao policu. Šteta je na krovu ili nekom bočnom zidu. No ja ne mogu krenuti u sanaciju zida, ako ne krenem od čvrste točke, a ona je ispod mog stana, pa bih ja u stvari sanirajući svoj stan sanirao i tuđi koji je neosiguran. Sada priču prebacite na krov. Dobio sam neka objašnjenja, od kojih se ni s jednim ne slažem a, vjerujte mi, niti oni koji su mi ih davali nisu baš sigurni da bi to na sudu “prošlo“.

A sve to je dječja igra za situacije koje predviđa novi zakon, a radi se o mješovitom vlasništvu. Dakle, u jednoj zgradi imate privatno vlasništvo, vlasništvo RH, pa sporove o vlasništvu između RH i grada Zagreba, pa zajedničke prostore, lokale za koje Grad naplaćuje najamninu a, jasno, zgrada neetažirana pa ne znaš sto je čije, a što zajedničko.

Znam da nisam nikome pomogao.

No, ovom prilikom bih se želio zahvaliti pok. prof. dr. Vesni Radovčić koja me prisilila da naučim i kod nje polažem rimsko pravo. A posebno koristim priliku proglasiti kretenima i slaboumnicima sve one koji su od 1945. naovamo imali neke vizije kako bi to oni regulirali. Jednako tako bih zahvalio gđi. Vesni Škare Ožbolt koja je riješila zemljišne knjige.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published.