Kako se sada osjećaju potpisnici koji tvrde u da je osnovni razlog odluke pretočene u lex Agrokor obveza vlade, odnosno predlagatelja, zadržati socijalni karakter RH garantiran Ustavom

Novinarka Tajana Vlašić me preduhitrila s temom koju, nakon cjelogodišnjeg procesa rješavanja krize u Agrokoru, vidim kao potencijalno najvažniju, a to je uloga Ustavnog suda u davanju legitimiteta revolucionarnom uratku “lex Agrokor“. U nekom ranijem tekstu spomenuo sam već taj vidljivi i očiti incest izmedu politike i ustavnog suda. No, netko birati mora pa je Sabor prilično logično mjesto za izbor na tako važnu funkciju, a valjda ne moram pisati o tome tko sjedi u Saboru, čemu služi politika itd. Taj incest počinje političkim dogovorom stranaka, ti meni-ja tebi, jasno imajući u vidu očekivanu dozu poslušnosti od onih koje izaberemo. I tako dođemo do ustavnog suca pipl mast trast as. A to je valjda najbolje sto je SDP u tom trenutku mogao dati.

Pitali Muju nakon useljenja u novu kuću: “Nije li ti ćenifa predaleko od kuće?” “Nije ako kreneš za vahta.”-odgovara on mirno. Ćenifa  je inače zahod, a za vahta znači na vrijeme, da ne bi bilo nesporazuma. Ali ako ne kreneš za vahta posljedice su jasne. Svi alati koji stoje na raspolaganju državnom aparatu da intervenira na vrijeme i sve regulatorne agencije namijenjene kontroli poslovanja i očuvanju stabilnosti financijskog tržišta su zakasnile. Zašto? Po mom mišljenju zato sto nisu smjele krenuti kada je trebalo. Tek nakon objave u kojoj se traži pomoć (doduse ucjenjivačke), ali traženja pomoći, process se pokreće. Dakle ne pokreću ga nadležni nego vlasnik sam.

Na dan mrtvih 2016. godine vratio sam se živ nakon dužeg izbivanja i nakon slijetanja aviona htio kupiti cigarete u dućanu u zračnoj luci. Cigareta nije bilo pa sam postupak ponovio u gradu na kiosku Tiska, s istim rezultatom. Dovoljno! Nekima nije, oni su čekali da gospodin sam deklarira nesolventnost, a onda  revija počinje.

Slažem se sa svim argumentima; očuvanje radnih mjesta, sistemski značaj kompanije, dolazak turističke sezone, očekivani domino efekt i da ne nabrajam dalje. Netko je morao to odraditi pa neka i zaradi. Iako baš nije, Što bi rekli Židovi, košer. Ali takva politička odluka pretočena u zakon imala je jednu vrlo realnu, dapače očiglednu. opasanost – ocjenu ustavnosti. Srećom nisam se kladio, osim sam sa sobom, da ovo ne može proći, kakav god bio incest politike i Ustavnog suda.  Tako i takve odluke ostaju budućim generacijama potpisane. O njima će se raspravljti na fakultetima, njih će analizirati EU, svi mogući potencijalni investitori, financijske institucije, tajne službe. Da ne duljim, ono što nisam znao jest da su (politika) bili upozoreni s relevantnih mjesta, od relevantnih ljudi, da to tako ne može. Ali nije vrijedilo.

Čitao sam odluku Ustavnog suda. Kako sam diplomu već ranije poderao povodom nekih drugih, doduše sudskih, odluka ostala je samo konsternacija. Ali i sićušna nada, dva izdvojena mišljenja ustavnih sudaca, jedno zajedničko dva suca, i jedno pojedinačno, uz argumentaciju i obrazloženja koja su meni razumljiva. Kaže jedna stara knjiga “i svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze”. Pa ovom prilikom zahvaljujem, u ime pravne države i ustava, ljudima koji nisu popustili, jer stvarno daju nadu da nije sve propalo.

Međutim, treba postaviti i hipotetsko pitanje što bi se dogodilo da je došlo do drugačije odluke Ustavnog suda. Naime, do nje dolazi nešto prije očekivane nagodbe, iako još upitne. A došla je i netom prije informacije o tehnici nastanka samog zakona i slavnim mailovima koji sami za sebe govore o inicijatorima, organizatorima i izvršiocima. Tu se nekako  iz Loch Ness-a pojavljuje u punoj veličini dugo skrivana neman. Ona ima nešto više glava nego što je predviđeno, ali konačno se pojavila. Ono što bi se dogodilo da je odluka bila drugačija možemo, za sada, staviti u poznatu rečenicu ki bi da bi. Ono što smijem postaviti kao pitanje je bi li odluka bila ista da je pozadina bila dostupna prije samog donošenja odluke. I kako se sada osjećaju potpisnici koji tvrde u da je osnovni razlog odluke pretočene u lex Agrokor  obveza vlade, odnosno predlagatelja, zadržati socijalni karakter RH garantiran Ustavom.

Sve što nam je na raspoložbi moguće je upotrijebiti ili zloupotrijebiti. Apsolutna i ničim kontrolirana vlast je vrlo ozbiljna opasnost.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *