Još jedna tužna Božićna priča: Naša djevojčica sa šibicama zove se Jasmina

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama donio je presudu Pn 137/18 temeljem koje je odbijen tužbeni zahtjev mldb. Jasmine da bi ona, unatoč činjenici zajedničkog života sa svojim pok. djedom, imala pravo na naknadu štete, koja se može po zakonu ostvariti pod pretpostavkom da se utvrdi „trajna zajednica života“.

U moru Božičnih priča nemoguće je ne prisjetiti se i Andersenove bajke Djevojčica sa šibicama. Obzirom da je priča općepoznata složimo se, i bez prepričavanja radnje, da bajka upućuje na i na jednu kategoriju ljudi koji su uglavnom zaboravljeni od svih pa povremenim paljenjem šibica stvaraju iluziju o postojanju i nekih drugih svjetova. Romska zajednica i njeni problemi tema su kojom bi se, smatram, trebale baviti prvenstveno institucije, ali ni nama nije prvi put da o njoj pišemo. Jer, treba pošteno reći, nitko ne bi trebao okretati leđa smatrajući da to nije njegov problem.

Postoji sudačka sloboda pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, što se terminološki naziva slobodna ocjena dokaza, no i takvu ovlast sud je dužan obrazložiti u tzv. Obrazloženju presude. Svi provedeni dokazi u tom predmetu govore još i o dopunskoj okolnosti koju svi sudovi akceptiraju, a to je da su unuci živjeli na istoj adresi, u zajedničkom domaćinstvu, s pokojnim. Praktički svi sudovi do sada, u našoj praksi, su tu okolnost akceptirali. Ako tome dodamo usvojeno pravilo, još iz rimskog prava, da je pravo nerođenog djeteta, ukoliko bude živo rođeno, isto kao i žive osobe, mogući prigovori osiguravatelja da malo dijete ili bebe nemaju duševne boli ukoliko ih je smrt najbližih rođaka zadesila u njihovoj dojenačkoj dobi u tom kontekstu djeluju uistinu nesuvislo, vjerujem bez potrebe za daljnim obrazloženjima.

No u spomenutoj presudi postoji dio obrazloženja koji je ispod razine onoga što se smije napisati, a još manje potpisati: „da je ista možda mogla primijetiti da pokojnog Cvetka više nema jer je u navedenoj kući puno ukućana“, puno djece pa, valjda, kad jedan fali nikome posebno ne nedostaje. Da, točno je da se radi o romskoj obitelji, i točno je da ih ima puno, i točno je da je u dvije prostorije boravilo 12 osoba, što vjerujem da nije iz razloga njihovog osobnog veselja i siguran sam da bi voljeli imati nešto malo više prostora.

No, da završimo, kao sudac općinskog suda ne bih se usudio, u ime Republike Hrvatske, napisati ovakvo obrazloženje jer me isto podsjeća na sadržaj rasnih zakon u kojima su Židovi i Romi bili isključeni iz arijevske rase. Eto, nakon Djevojčice sa šibicama, još jedna nevesela priča za Božić. Usput želimo sretan Božić onima koji ga slave uz  borove, patke i purice, francuske salate, darove, skijanja….

P.S. Sutkinja se zove Renata Rački.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published.