Dvanaesta godina parnice za naknadu štete iz prometne nesreće: Teško je reći gdje je pošlo krivo dok vrijeme ide, a troškovi se gomilaju.

U pravosudnom sustavu u kojem je moguće da parnica potraje 12 godina, i kraj joj se ne nazire, iznos parničnog troška zna biti vrlo nepredvidiva kategorija. Zato je pametno osigurati se da ga, u slučaju potrebe, snosi netko drugi. Udruga Bonus svojim članovima nudi besplatno zastupanje odvjetnika i pravnu pomoć u svim predmetima, što uključuje i plaćanje sudske takse kao i potrebnih vještačenja.

Nakon frontalnog sudara kombija i kamiona s prikolicom, na temelju  materijalnih dokaza, ostataka otpalih dijelova, tragova kočenje itd., pokrenut je kazneni postupak protiv vozača kamiona koji je, zaključak je očevida, prešao na suprotnu stranu i prouzročio sudar, posljedica kojega su dvije poginule i dvije teško ozlijeđene osobe u kombiju. Vozač kamiona je proglašen krivim i osuđen, što je potvrđeno i županijskom presudom.

Osiguravatelj kamiona plaća dio štete u građanskoj parnici. No, tada se događa preokret. Zatraženo je ponavljanje kaznenog postupka, što je usvojeno, i u ponovljenom kaznenom postupku vozač kamiona je oslobođen. Tko je onda krivac? Vozač kombija? Problem je što nije utvrđeno tko je vozio kombi jer su, uslijed nevezivanja pojasa, svi putnici ispali iz kombija.

Provedenim vještačenjem u parničnom postupku utvrđeno je, s velikim stupnjem vjerojatnosti, da je vozilom upravljala  jedna od preživjelih osoba. Pokojni suprug naše stranke je, dakle, bio suputnik, treća osoba, i njegova obitelj ima pravo na naknadu štete. Djelomična plaćanja do sada izvršio je osiguravatelj kamiona, jer je njegov osiguranik smatran odgovornim za nesreću. Nakon ponavljanja kaznenog postupka stvari se mijenjaju, pa se u parnicu uključuje i drugi osiguravatelja kao umješač.

Dva osiguravatelja imaju dvostruko više prigovora. Prvi je da je pokojni doprinio šteti činjenicom da nije bio vezan, zbog čega je ispao iz kombija.  Vještačkim nalazom je utvrđeno da bi do smrtnog ishoda došlo neovisno o vezivanju, jer su sile i masa takvog opsega da bi smrt nastupila i da je bio vezan. Drugi prigovor je da je sjeo u automobil, a da je morao i mogao znati da je vozač u alkoholiziranom stanju. Jedina osoba kojoj alkotest nije rađen je je upravo osoba koju vještaci drže vozačem kombija iz razloga težine ozljeda. No, on je kao svjedok u postupku protiv vozača kamiona dao izjavu da je popio pet-šest piva, a na temelju kojeg iskaza prvostupanjski sud sudi 30 % suodgovornosti pokojnoga jer je pristao na vožnju sa alkoholiziranim vozačem. Slijede žalbe.

I tako se predmet vuče već dvanaest godina, a kraj se ne nazire. Što se treba dogoditi da bi sudski predmet trajao 12  godina? Teško je reći kada je, zapravo, krenulo krivo. Vjerojatno još u onom trenutku kada očevid nije obavljen onako traži struka, a da bi se izbjegle kasnije različite interpretacije. Zasigurno, onda kada je pravosuđe dopustilo ponavljanje postupka, što je vrlo rijetko   korišten institut.

Oštećena stranka, pak, ne da ne dobiva naknadu koja joj pripada u roku koji bi se mogao smatrati i približno razumnim, nego bi još trebala biti prisiljena financirati parnični trošak koji se, u više od desetljeća, nagomilao do iznosa od 70000 kuna.