U subotu poslijepodne, na državnoj cesti Šibenik-Drniš, dogodila se još jedna prometna nesreća sa smrtnim ishodom. Prve informacije navode da je nesreću uzrokovao vozač cisterne koji nije držao dovoljan razmak kada se kreće iza drugog vozila zbog čega je naletio na osobni automobil ispred sebe. Na mjestu događaja utvrđena je smrt suvozača, dok su dvije djevojčice na stražnjem sjedalu pretrpjele teške, a vozačica lakše tjelesne ozljede. No, novinari ubrzo u opticaj puštaju informaciju kako je suvozač preminuo prirodnom smrću, od srčanog udara. Evo kako to mijenja stvari i koja se nova pitanja otvaraju:
Ima li obitelj stradaloga na naknadu štete?
Ima, ako dokaže da je smrt u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom, dakle morat će u sudskom postupku dokazati da je prometna nesreća izazvala srčani udar uslijed kojeg je nastupila smrt.
Na srčani udar najčešće nailazimo kod slijetanja automobila iz nepoznatog razloga gdje kasnija obdukcija pokaže da je do slijetanja došlo zbog prethodnog srčanog udara koji je rezultirao smrću vozača. Ali ovdje imamo suvozača i troje ozlijeđenih u automobilu od kojih je dvoje djece u induciranoj komi, dakle teške tjelesne ozljede, što bi vodilo k zaključku da su i ozljede koje je zadobio suvozač vjerojatno teške te bi i same po sebi, neovisno o srčanom udaru, mogle dovesti do smrti. Nasuprot tome, možemo postaviti i tezu da je suvozač mogao u vožnji, bez prometnog udesa, doživjeti srčani udar i od njega umrijeti. U tom slučaju nitko ne bi imao pravo na naknadu štete.
Je li prometna nesreća dovela do srčanog udara nikada nećemo saznati. Medicinski vještaci na to pitanje uvijek daju isti, jasan i koncizan odgovor: „Medicina ne može sa sigurnošću utvrditi, niti mi možemo tvrditi, da bi eventualno prometni udes uzrokovao srčani udar. Niti to možemo isključiti. A na vam je tzv. teret dokazivanja.“
Hoće li počinitelj prometne nesreće biti optužen za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom?
Iako su ga novinari već oslobodili krivnje tvrdeći da je smrt nastupila uslijed srčanog udara, što će se s njim stvarno dogoditi ovisi o obdukcijskom nalazu i stavu državnog odvjetništva. U obdukcijskom nalazu, kada je temeljit, piše je li smrt nasilna ili prirodna, odnosno sve što je potrebno da bi se sudionici u postupku, čitaj državno odvjetništvo, ispravno postavili u postupcima.
Bi li do smrtnog ishoda došlo da je stradali srčani udar doživio kod kuće?
Intervencija obitelji, hitna pomoć, odlazak pravovremeno u bolnicu i tko zna? Ovako, čekanje na cesti u stanju šoka, gdje nitko ne zna što uraditi dok ne dođu hitna i policija, sigurno neće doprinijeti dobrom ishodu. Vještaci će vjerojatno, već poslovično, reći kako ne mogu to tvrditi, ali niti isključiti.
U praksi, u jednom vrlo sličnom predmetu, tužitelji/nasljednici su se parničili godinama da bi na kraju izgubili parnicu. Zbog bezbrojnih ročišta i vještačenja nagomilao im se vrlo visok parnični trošak. Sve je završilo na Vrhovnom sudu koji je obitelj oslobodio parničnih troškova jednom, meni osobno ljudskom i razumljivom, ali pravno gledajući ekstravagantnom presudom. No, to je već druga priča.
