Što učiniti da bi bilo manje stradavanja u prometu? Koje alate koristiti? Koji je pristup najučinkovitiji?

Pitanja su to na koja su odgovor pokušali naći stručnjaci okupljeni na tribini  “Stradavanja u prometu-uzroci i posljedice” koju je u ponedjeljak organiziralo Ravnateljstvo policije Ministarstva unutarnjih poslova i PU zagrebačka, Fakultet prometnih znanosti te Tehnički muzej Grada Zagreba,  u Tehničkom Muzeju, povodom Svjetskog dana sjećanja na žrtve prometnih nesreća, a na kojoj smo i sami sudjelovali.

Na stručnoj tribini sudjelovali su dr. sc. Rajko Horvat iz Zavoda za cestovni promet Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Mario Ćosić iz Zavoda za gradski promet Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, mr.sc. Miron Huljak policijski službenik Službe za sigurnost cestovnog prometa Ravnateljstva policije, dr.sc. Sinan Alispahić iz HAK – Hrvatski autoklub i Mihael Hribar, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nesrećama – BONUS.

Svjetski dan sjećanja na žrtve prometnih nesreća obilježava se svake godine,  treće nedjelje u mjesecu studenom. Ovogodišnji slogan je „Ceste imaju priču“ (engl. Roads have stories). Tom je prilikom predstavljen i novi preventivni spot Ravnateljstva policije pod nazivom „CESTE MOGU IMATI TUŽNU PRIČU“ koji, kao i šok spotovi policija drugih zemalja, ima za cilj građane pozvati na oprez u prometu.

Veliki se broj prometnih nesreća i ozljeda može spriječiti. Strogo pridržavanje svih prometnih propisa može tome uvelike doprinijeti.  Zato svijest o prometnoj kulturi treba razvijati prevencijom od najranije dobi, u obitelji vrtiću i školi, naglašeno je na konferenciji. No, to se ne postiže preko noći, a do tada se možemo osloniti jedino na represiju. Stvarno rješenje je povećanje broja dobro opremljenih i korektno plaćenih prometnih policajaca na cesti kao sredstva i generalne i specijalne prevencije, naglasio je g. Hribar.

Hoće li počinitelj prometne nesreće biti optužen za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom ako je putnik umro od srčanog udara?

U subotu poslijepodne, na državnoj cesti Šibenik-Drniš, dogodila se još jedna prometna nesreća sa smrtnim ishodom. Prve informacije navode da je nesreću uzrokovao vozač cisterne koji nije držao dovoljan razmak kada se kreće iza drugog vozila zbog čega je naletio na osobni automobil ispred sebe. Na mjestu događaja utvrđena je smrt suvozača, dok su dvije djevojčice na stražnjem sjedalu pretrpjele teške, a vozačica lakše tjelesne ozljede. No, novinari ubrzo u opticaj puštaju informaciju kako je suvozač  preminuo prirodnom smrću, od srčanog udara. Evo kako to mijenja stvari i koja se nova pitanja otvaraju:

Ima li obitelj stradaloga na naknadu štete?

Ima, ako dokaže da je smrt u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom, dakle morat će u sudskom postupku dokazati da je prometna nesreća izazvala srčani udar uslijed kojeg je nastupila smrt.

Na srčani udar najčešće nailazimo kod slijetanja automobila iz nepoznatog razloga gdje kasnija obdukcija pokaže da je do slijetanja došlo zbog prethodnog srčanog udara koji je rezultirao smrću vozača. Ali ovdje imamo suvozača i troje ozlijeđenih u automobilu od kojih je dvoje djece u induciranoj komi, dakle teške tjelesne ozljede, što bi vodilo k zaključku da su i ozljede koje je zadobio suvozač vjerojatno teške te bi i same po sebi, neovisno o srčanom udaru, mogle dovesti do smrti. Nasuprot tome, možemo postaviti i tezu da je suvozač mogao u vožnji, bez prometnog udesa, doživjeti srčani udar i od njega umrijeti.  U tom slučaju nitko ne bi imao pravo na naknadu štete.

Je li prometna nesreća dovela do srčanog udara nikada nećemo saznati. Medicinski vještaci na to pitanje uvijek daju isti, jasan i koncizan odgovor:  „Medicina ne može sa sigurnošću utvrditi, niti mi možemo tvrditi, da bi eventualno prometni udes uzrokovao srčani udar. Niti to možemo isključiti. A na vam je tzv. teret dokazivanja.“

Hoće li počinitelj prometne nesreće biti optužen za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom?

Iako su ga novinari već oslobodili krivnje tvrdeći da je smrt nastupila uslijed srčanog udara, što će se s njim stvarno dogoditi ovisi o obdukcijskom nalazu i stavu državnog odvjetništva. U obdukcijskom nalazu, kada je temeljit, piše je li smrt nasilna ili prirodna, odnosno sve što je potrebno da bi se sudionici u postupku, čitaj državno odvjetništvo, ispravno postavili u postupcima.

Bi li do smrtnog ishoda došlo da je stradali srčani udar doživio kod kuće?

Intervencija obitelji, hitna pomoć, odlazak pravovremeno u bolnicu i tko zna? Ovako, čekanje na cesti u stanju šoka, gdje nitko ne zna što uraditi dok ne dođu hitna i policija, sigurno neće doprinijeti dobrom ishodu. Vještaci će vjerojatno, već poslovično, reći kako ne mogu to tvrditi, ali niti isključiti.

U praksi, u jednom vrlo sličnom predmetu, tužitelji/nasljednici su se parničili godinama da bi na kraju izgubili parnicu. Zbog bezbrojnih ročišta i vještačenja nagomilao im se vrlo visok parnični trošak. Sve je završilo na Vrhovnom sudu koji je obitelj oslobodio parničnih troškova jednom, meni osobno ljudskom i razumljivom, ali pravno gledajući ekstravagantnom presudom. No, to je već druga priča.

U Dobar dan Hrvatska povodom Europskog dana bez žrtava u prometu

Prigodno, povodom Europskog dana bez žrtava u prometu HRT je dio emisije Dobar dan Hrvatska posvetio problematici sigurnosti cestovnog prometa. Pogledajte:

Pomorac kojem je zbog ostavljene gaze u koljenu amputirana noga mora podmiriti sudske troškove u vrijednosti gotovo polovice odštete

Prošlog petka je u Jutarnjem listu objavljen članak o pomorcu kojem su liječnici prije 15 godina ostavili gazu u koljenu nakon operacije zbog čega mu je amputirana noga. Dobio je odštetu, ali istovremeno mora platiti 60.000 kn sudskih troškova. Prava pravcata nepravda, rekli bismo.

No, prije nego što se obrušimo na zadarski sud, pa i suce i pravosuđe općenito, treba pošteno reći da je tome tako jer je gospodin ostvario samo djelomičan uspjeh u parnici. Njegov je odvjetnik naime tužbeni zahtjev postavio na iznos sedam puta veći od toga pa mu je stranka zapravo ostvarila vrlo slab uspjeh u sporu, a što ju onda posljedično obvezuje na plaćanje sudskih troškova, visina kojih također raste s vrijednošću spora. Čak i da nije suđena podijeljena odgovornost između dviju bolnica takav tužbeni zahtjev debelo premašuje iznose predviđene Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, koji su godinama početak i kraj svega što je u parnicama naknade štete moguće postići i to dobro zna baš svaki odvjetnik koji se time bavi. Ili ne zna?

Prvi odvjetnik Šime Lučića, vatrogasca koji je preživio užas na Kornatima, postavio je bezbrižno odštetni zahjev na sedam milijuna kuna, unatoč notornoj činjenici da maksimum određen Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda iznosi milijun kuna, i to u slučaju potpunog invaliditeta. Njegova stranka nije od toga još uvijek vidjela ni novčića.

Slučaj Miroslava Maškarina, koji je zbog liječničke greške izgubio nogu prilikom rutinske operacije slijepog crijeva, ni nakon dvanaest godina nije dobio sudski epilog, ovog puta na riječkom sudu. Mladić je primio tek otprilike deset posto od traženog iznosa od 13 milijuna kuna.

Nije dakle do suda ni sudaca, takav je zakon i sudska praksa. Kada birate odvjetnika budite sigurni da je upoznat s ta dva pojma te da je u stanju kontrolirati vlastitu ambiciju jer, kada se slučaj raspetlja ovako, njegovoj stranki neće pomoći – naslikavanje za novine.

Više o odvjetničkim naknadama; kako funkcioniraju, kako se računaju i što o njima morate znati prije postupka pred sudom pročitajte ovdje.

EDWARD: Europski dan bez žrtava u prometu

U danima do projekta EDWARD, željeli bismo da svi sudionici u prometu promisle – makar i na par minuta – o rizicima s kojima se suočavaju, o rizicima kojima izlažu ostale sudionike u prometu i kako ih izbjeći. Cilj TISPOL-a je da u srijedu, 19. rujna nitko ne pogine na cestama Europe. Ako zastanemo i pogledamo kako koristimo ceste, vjerujemo da projekt EDWARD može znatno doprinijeti daljnjem, održivom smanjenju broja poginulih i teško ozlijeđenih.

MOJA PRISEGA ZA SIGURNOST PROMETA

Obećavam da ću:

  • Podsjetiti svoju obitelj, prijatelje i kolege da pojačaju pažnju na cestama.
  • Uključiti svjetla zbog veće sigurnosti.
  • Voziti najsigurnije što mogu i poštivati prometna pravila i propise, upravljajući automobilom, motociklom ili biciklom.
  • Biti posebno oprezan i pažljiv prema pješacima, biciklistima, djeci i starijima.
  • Voziti dozvoljenom i prilagođenom brzinom.
  • Redovito provjeravati gume svog vozila.
  • Posebno paziti kad vozim pored škola i mjesta gdje je puno djece.
  • Nakon konzumiranja alkohola ili lijekova koji mogu utjecati na vožnju, neću voziti.
  • Kada upravljam vozilom gledati ispred sebe i držati potreban razmak.
  • Uvijek vezati sigurnosni pojas i paziti da svi koji su sa mnom u vozilu budu vezani.
  • Kada vozim, neću koristiti mobitel.
  • Biti koncentriran na vožnju i paziti da me ništa, izvan ili unutar vozila ne ometa.
  • Biti dobar primjer putnicima u svojem automobilu, vozeći pažljivo i sigurno.
  • Kao putnik u vozilu, pazit ću da je vozač osposobljen i spreman za vožnju.

Podržite projekt EDWARD 2018 na https://projectedward.eu/hr/.

„Ključ sigurnosti djece su roditelji, a ne djeca sama!“

Više od 40.000 prvašića ove godine kreće u školu i većina će prvi puta samostalno sudjelovati u prometu. Zbog njih Ministarstvo unutarnjih poslova u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja provodi edukativno-promidžbenu akciju „Poštujte naše znakove“ na početku školske godine, 24. godinu zaredom.

Predstavljajući akciju na konferenciji za medije 31. kolovoz, u amfiteatru Ravnateljstva policije voditelj Sigurnosti prometa na cestama Josipa Mataija naglasio je da su ključ sigurnosti djece roditelji, a ne djeca sama.

Sve više roditelja dolazi do zaključka da su njihova djeca sigurnija ako ih sami odvezu u školu, što baš i nije najtočnija pretpostavka. Naime, statistike pokazuju da je, od petero poginule djece u prometnim nesrećama u prvih sedam mjeseci 2017. godine četvero poginulo kao putnik u vozilu dok od dvoje poginulih u istom razdoblju 2018. jedno je poginulo u svojstvu putnika. Također, od 508 nastradale djece u prometnim nesrećama u prvih mjeseci 2017. godine 302 djece nastradalo je u svojstvu putnika, a u istom razdoblju ove godine od 463 nastradale djece 266 nastradalo je u svojstvu putnika.

Također, roditelji koji prevoze djecu svojim automobilima u školu često su u žurbi pa pritom zaustavljaju, samo na trenutak, ili čak parkiraju vozila ispred škole, na mjestima koja za to nisu predviđena, što je u svakom slučaju nedopustivo. Na taj način se smanjuje vidljivost ostale djece, jer djeca su niska i teško ih je uočiti iza parkiranog vozila, a svaka prepreka im ismanjuje preglednost prometne situacije. Zato je voditelj Mataija još jednom pozvao roditelje da to ne čine.

Na stranicama MUP-a vrijedni su policajci jučer još jednom istaknuli Zašto su djeca ugrožena kategorija sudionika prometa pa da ponovimo:

– nižeg su rasta što im onemogućuje dobru preglednost prometne situacije,

– vidno polje im je ograničeno,

– zbog nižeg rasta teže su uočljivi ostalim sudionicima u prometu, osobito vozačima,

– sposobnost točne procjene brzine kojom se kreću vozila, kao i njegove udaljenosti im je smanjena,

– nije im u potpunosti razvijena sposobnost usmjeravanja pozornosti na zbivanja u prometu,

– često reagiraju nenadano, impulzivno zato što su zaigrani,

-nemaju još u potpunosti razvijen osjećaj za procjenu opasnosti.

Roditelji, vi ste uzor ponašanja svoje djece u prometu. Svojim primjerom im ukažite na važnost pridržavanja prometnih propisa i naučite ih da put do škole nije igra.

Nije turizam kriv što će se na našim cestama ove godine ugasiti 350 života

Karta je grafički prikaz broja poginulih na cestama na milijun stanovnika. Kada se broj stradalih usporedi s brojem stanovnika, ispada da u 28 zemalja EU u prometu smrtno stradaju 52 osobe na milijun stanovnika. Analize Europske komisije, pored 28 zemalja EU, uključuju i podatke iz Norveške, Švicarske, Izraela i Srbije. 

Vidite da su najsigurnije zemlje u Europi, barem što se prometa tiče, Norveška, Švicarska, Danska i Velika Britanija, koje su crne brojke smanjile na ispod 30 poginulih na milijun stanovnika. Hrvatska je u skupini zemalja s 60-80 poginulih, zajedno sa Slovenijom, Poljskom, Mađarskom, Grčkom i Litvom. Sudionici u prometu najugroženiji su pak u Rumunjskoj, Bugarskoj, Srbiji i Latviji. Nije bajno, ali imamo razloga za blagi optimizam.

Nažalost, ispravnije je reći da smo imali razloga za optimizam. Karta je grafički prikaz podataka za 2016. godinu, kada smo imali rekordno mali broj smrti na cesti. Čini se da je to bilo sasvim slučajno. Jer, broj poginulih je ponovno narastao i, ako nastavi ovim tempom, ove godine ćemo imati 350 poginulih u prometu.

I ne, za to sigurno nije kriv velik broj turista koji koji su nahrupili na naše autoceste u sezoni. Ne biste vjerovali, u Europi ima još turističkih zemalja, kao što su Grčka, Portugal, Italija i Francuska, u kojima se broj poginulih kreće oko Europskog prosjeka, a Španjolska je čak iznadprosječno sigurna s manje od 40 poginulih na milijun stanovnika. Štoviše, ako promijenimo pokazatelj i pogledamo broj stradalih na svakih procijenjenih milijardu prijeđenih kilometara Hrvatska je opet treća najgora zemlja u Europskoj uniji.

Ovaj će nas porast ponovno smjestiti u skupinu s više od 80 poginulih na milijun stanovnika, gdje su zacementirane Latvija, Bugarska i Rumunjska. Iako bi se i laiku učinilo da smo uložili više u autoceste, pa čak i da imamo sigurnija vozila od navedenih zemalja, gledajući prometne nesreće koje nam se događaju ovog mjeseca (jurnjava pijane vozačice istarskim ipsilonom u suprotnom smjeru, jurnjava dvadesetogodišnjaka bijesnim mercedesom Ilicom i sl.), čini se da je ono što nas uporno smješta u kategoriju s tim zemljama – prometna kultura. Točnije, nedostatak iste.

 

Vozač poginuo na Istarskom ipsilonu: Pijana vozačica jurila u suprotnom smjeru

Pijana vozačica jurila je u srijedu Istarskim ipsilonom u suprotnom smjeru i udarila u više vozila od kojih se jedno prevrnulo na bok pri čemu je poginuo vozač. – javlja Policijska uprava istarska.

Nesreća se dogodila oko ponoći kada se 36-godišnjakinja iz Opatije, pod utjecajem alkohola od 1.81 promila, Peugeotom riječkih registarskih oznaka kretala dionicom autoceste Nova Vas – Višnjan u suprotnom smjeru. Iako je Centar za upravljanje prometom Bina-Istre odmah po zaprimanju dojave poslao sve raspoložive ekipe na intervenciju, a svi ulazi na autocestu su zatvoreni te su aktivirane poruke upozorenja vozačima, pomoći nije bilo.

U nepreglednom zavoju,  vozačica je retrovizorom zapela Škodu, kojom je iz suprotnog smjera nailazio 31-godišnji slovenski državljanin, i  nastavila vožnju u suprotnom smjeru prema mostu Mirna, nakon čega je prednjim dijelom vozila udarila u zaštitnu ogradu koja razdvaja istočni kolnički trak od zapadnog. Automobil se odbio od ograde i prednjim dijelom udario u Peugeot pulskih registarskih oznaka koje se od siline udarca prevrnulo na bočnu stranu, te su putnici, obitelj iz Umaga, ostali prikliješteni u vozilu, dok je vozilo riječke registarske oznake udarilo u zaštitnu ogradu.

Zbog zadobivenih ozljeda, na mjestu događaja smrtno je stradao 41-godišnji vozač, dok su njegovi suputnici, 38-godišnjakinja i dijete, prevezeni u riječku bolnicu, gdje je utvrđeno da su lakše ozlijeđeni. Lakše ozlijede zadobila je i 36-godišnja vozačica, protiv koje se radi sumnje da je počinila kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, podnosi kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.

O razlozima koji su pijanu vozačicu naveli na ovakav suludi pothvat moguće je samo nagađati no činjenica je da su sva ulaganja u infrastrukturu i sigurnost vozila uzaludna i da je tragediju nemoguće izbjeći ako na ovakav način zakaže ljudski faktor. Kada osoba odluči svjesno prekršiti baš sva pravila koja su temelj kakve-takve sigurnosti u prometu javnost s pravom očekuje da ta osoba snosi i odgovarajuće zakonske posljedice, a u svrhu generalne i specijalne prevencije (dakle, kako niti njoj niti bilo kome drugom ne bi više palo na pamet ponoviti takvu glupost).

Jer broj stradalih u prometnim nesrećama nam raste u kontinuitetu i u prvih sedam mjeseci ove godine na cestama je poginulo 175 osoba, a objavljivanje apela na stranicama policijskih uprava, kao što je to učinjeno u nekoliko navrata ovog ljeta, čini se ne djeluje na savjest vozača.

8 i pol godina proveo je u zatvoru zbog prometnih prekršaja, ali ponosi se time što nikad nije skrivio prometnu nesreću

Nepopravljivi Mićo Mandić Stop (72) opet uhićen. Čovjek je zbog prometnih prekršaja punih osam i pol godina proveo u zatvoru! – javlja Podravski.hr.

Ima nade, pravosuđe ipak funkcionira. Ili bar neki njegovi dijelovi. Dokaz tome je 72-godišnji Mićo Mandić iz Malog Poganca kod Koprivnice koji je ovih dana ponovno završio u zatvoru zbog dok mu je vozačka dozvola oduzeta. Ne bi to bilo ni spomena vrijedno da gospodin nije zbog prometnih prekršaja odležao ukupno 3121 dan, nešto više od 8 i pol godina, što je apsolutni državni rekorder među prekršiteljima po broju odležanih dana u zatvoru.

Mićo je, uvjetno rečeno, dosta dugo bio na miru. Posljednju je zatvorsku kaznu odgulio u travnju prošle godine. Pokušali su suci nekoliko puta kazniti ga uvjetnom kaznom, pa čak i novčanom, no nikakva sankcija na ovog tvrdoglavog prekršitelja nema učinka. Mićo uporno vozi, policajci ga još upornije zaustavljaju, a suci kažnjavaju zatvorom. I tako unedogled.

Mići je vozačka dozvola oduzeta prije petnaestak godina, kada je zanemario poziv da se podvrgne izvanrednom liječničkom pregledu. Od tada je njegov golf mamac za sve prometne policajce u Policijskoj upravi koprivničko-križevačkoj. Oni su svom starom znancu i nadjeli nadimak Mićo Stop, po kojem je poznat.

Dosad je bio u zatvoru u Gospiću, Turopolju, Vukomercu, Lepoglavi, Lipovici, Sisku, Bjelovaru i Gradiški, a zbog prometnih je prekršaja upoznao i bivšeg predsjednika Stipu Mesića. U Malom Pogancu stanuje sa suprugom koja smatra da ga imaju na piku jer je, makar nikad nije skrivio prometnu nesreću, u zatvoru bio duže nego neki ubojice. Tjeranje inata s državnim aparatom je problem radi kojeg njen suprug treba stručnu pomoć, smatra.

Osiguranje imovine: Pažljivo čitajte sitna slova. Donosimo primjer iz prakse.

Svaki posao u kojem sudjeluju dva ili više subjekta registrirana za vršenje neke djelatnosti pretpostavlja međusobno korektan odnos. Jednako tako, i poštovanje nekih pravila poslovnog ponašanja. Svojedobno, osiguravajuća društva vršila su prodaju svojih proizvoda, odnosno usluga, na šalterima odnosno u svojim poslovnim prostorijama, a u slučaju potrebe i procjene izlazili na lice mjesta da bi utvrdili neko činjenično stanje. Pa i danas, kada osiguravate automobil po kasko polici, ovlaštena osoba će utvrditi stanje vašeg vozila, a kako bi spriječila da se već ranije nastala šteta prijavi po sklapanju police kasko osiguranja.

Odvajanjem prodaje proizvoda u specijalizirane agencije ili povjeravanjem prodaje direktnoj agenturi, koja ovisi o rezultatu, dolazimo do raznih rezultata. Jasno je da je prodaja zainteresirana prodati, a ne obavijestiti kupca o sitnim slovima ili, rekli bismo u šali: “Samo vi umrite, a sve ostalo je naša briga.”

Donosimo dopis koji jedan renomirani osiguravatelj dostavlja osiguraniku pa sami procijenite treba li čitati sitna slova i na koji način.

Treba napomenuti da je gospođa dobila uplatnicu za osiguranje u sljedećoj godini, i to činjenicom da je sklopila tzv. višegodišnje osiguranje, pa je u tom kontekstu dobila popust, a što jest pretpostavka za utuženje od strane osiguravatelja zbog neplaćene premije.