Vozilo koje je bilo razbijano u prometnoj nesreći ima manju cijenu na tržištu i osiguravatelj je dužan to nadoknaditi

U sudskom postupku provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost umanjenja vrijednosti vozila. Stalni sudski vještak za cestovni promet utvrdio je da tržišna vrijednost vozila umanjena za 30% od cijene popravka, dakle 11,500 kuna. „Nakon kvalitetnog popravka vozilo gubi tehničke značajke. Prilikom prodaje slično popravljena vozila na tržištu imaju manju cijenu od cijene vozila koja nisu bila slično popravljana.“ – potvrdio je vještak.

Krajem travnja 2017., na parkiranu Opel Corsu oštećene stranke, učiteljice tehničkog, naletjelo je drugo vozilo, uz popriličan tresak i popriličnu štetu, pogotovo uzmemo li u obzir to da je vozilo gotovo novo, izašlo je iz autosalona prije samo šest mjeseci. No, što je tu je. Policija je napravila očevid, a šteta je smjesta prijavljena osiguravatelju. U roku od tjedan dana procjenitelj štete je obavio svoj posao. Ali, osiguravatelj ima zakonski rok od 60 dana da da obrazloženi odgovor, odnosno ponudu, što obilato koristi. Natezanje prekida stranka, dajući popraviti automobil u ovlaštenom servisu. No i popravak je potrajao jer šteta na karoseriji je opsežna. Napokon, početkom lipnja, automobil je prošao tehnički pregled i spreman je vratiti se na cestu. Osiguravajuće društvo platilo je popravak po računu, 38 tisuća kuna, i smatra da je time namirilo sve svoje obveze. No, stranka se ne slaže s njim.

„Prije ove nesreće imala sam nov auto, sada imam vozilo koje je bilo razbijano. I ne, nije isto kao prije, kruće je i bučnije.“- ustvrdila je naša učiteljica. Trajanje same procedure pred osiguranjem joj je stvorilo dodatne komplikacije. Kako, da bi prikupila pun fond nastavnih sati, radi u čak četiri škole, od kojih je svaka udaljena četrdesetak kilometara od njenog mjesta stanovanja, obavljanje radnih obveza bez automobila joj je gotovo nemoguće. Prva dva tjedna posuđivala je majčino vozilo, starog benzinca s velikom potrošnjom, koji je stvarao i dodatne troškove goriva, u usporedbi s njenom Corsom koja je imala plinsku instalaciju. Nakon toga uzela je, na savjet odvjetnika, rent-a-car vozilo, najjeftinije ponuđeno, malog dizelaša, što je i dalje bilo skuplje od plina, a koje je koristila 23 dana. Razliku u cijeni goriva uredno je pravdala računima. No, osiguravatelj neće ni da čuje da bi namirio te troškove. I eto nama tužbe.

U sudskom postupku provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost umanjenja vrijednosti vozila. Stalni sudski vještak za cestovni promet utvrdio je da tržišna vrijednost vozila umanjena za 30% od cijene popravka, dakle 11,500 kuna. „Nakon kvalitetnog popravka vozilo gubi tehničke značajke. Prilikom prodaje slično popravljena vozila na tržištu imaju manju cijenu od cijene vozila koja nisu bila slično popravljana.“ – potvrdio je vještak.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, smatrajući da je izrađen savjesno, nepristrano i prema pravilima struke i prema njemu dosudio naknadu. Stranki je također dosuđen trošak najma rent-a-car vozila, jer joj je bilo neophodno, kao i razlika u cijeni goriva, po računima. Dodatno, suđen joj je i trošak tehničkog pregleda, na koji inače ne bi morala. Sudski postupak trajao je dvije godine što je, u našim uvjetima, optimalno. Presuda je nakon šest mjeseci potvrđena na županijskom sudu. Dosuđeni iznos plaćen je stranki isti dan.

Ipak, prije nego što nahrupite s tužbenim zahtjevima, imajte na umu tri odlučujuće okolnosti u ovom predmetu:

  1. Vozilo tužiteljice bilo je gotovo novo. Vozilo je pretrpjelo značajna oštećenja karoserije i nije se ni najkvalitetnijim popravkom moglo vratiti u prvobitno stanje.
  2. Tužiteljici je najam vozila bio neophodan, radi izvršavanja radnih obveza, što nije mogla uraditi koristeći javni gradski prijevoz.
  3. Svaka je tvrdnja bila potkrijepljena vjerodostojnom dokumentacijom: ugovorom o najmu, ovjerenim potvrdama škola i fiskaliziranim računima.

Unatoč tome, sudski je postupak trajao dvije i pol godine.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Štetu na vozilima koju divljač napravi na autocesti ipak je dužan platiti HAC, odnosno njihov osiguravatelj

„Činjenica da su divlje svinje ušle na kolnik ceste ukazuje na propuste osiguranika tuženika u održavanju iste odnosno očito je da osiguranik tuženika nije postupio ili održavao ogradu na način da je osiguravao zaštitu prometa na autocesti od divljači (u konkretnom slučaju divlje svinje).“

Na autoputu vjerojatno ne očekujete divlju svinju. Čak i da je očekujete šanse da je izbjegnete, zbog gustoće i brzine prometa, su minimalne.  Srećom, postoji ograda uz autocestu, kao i ophodarska služba zadužena za obilazak. Dođe li ipak do nesreće, tu je osiguranje. Zato i plaćate cestarinu, zar ne?

Kada do naleta na životinju na autocesti dođe pozovete policiju da napravi zapisnik, prijavite štetu na osiguravajuće društvo, napravite procjenu štete i ono što uistinu ne očekujete je – otklon!

Divljač na cesti je opasna stvar, objašnjavaju. A za opasnu stvar odgovara njen vlasnik. Tužite lovačko društvo, savjetuju. Samo što lovačko društvo nije vlasnik divljači. Dakle, ujeo vuk magare.

U nekim osiguravajućim društvima ustalila se  praksa da se takvi zahtjevi redom otklanjaju jer da je „zaštitna ograda na mjestu događaja i cijeloj dionici izgrađena u skladu s projektnom i važećom dokumentacijom, da nema evidentiranih oštećenja na zaštitnoj ogradi niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup divljači u ograđeni prostor autoceste što isključuje krivnju osiguranika za štetni događaj“. Dakle, nikakvog propusta njihovog osiguranika nema.

Kako je moguće da se divlja svinja zatekne na prostoru autoceste ako zaštitna ograda nije oštećena ostaje misterija. Nemušta objašnjenja kako je „divlja svinja specifična životinja“ ne mogu nam dočarati presudne detalje. Je li uletjela? Ispala nekome sa suvozačkog sjedala?

U pokušaju da se izbore za naplatu svoje štete oštećenici bivaju dovedeni do apsurdne situacije da obilaze autoput i ogradu uz njega tražeći – rupe. Potpuno nepotrebno!

Kao što su nepotrebni i bezbrojni sudski sporovi koje su oštećenici, zbog neadekvatne reakcije osiguravatelja, prisiljeni pokrenuti kako bi naplatili štete na svojim vozilima, a za koje je izvjesno da će završiti prilično predvidljivim obrazloženjem: „Činjenica da su divlje svinje ušle na kolnik ceste ukazuje na propuste osiguranika tuženika u održavanju iste odnosno očito je da osiguranik tuženika nije postupio ili održavao ogradu na način da je osiguravao zaštitu prometa na autocesti od divljači (u konkretnom slučaju divlje svinje).“, kako piše i u nedavnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 70 Pn-578/18.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Nevjerojatna presuda da predujmljeni novac nije potrebno vraćati je nažalost pala na županijskom sudu

Deset tisuća kuna, koje je primila kao predujam za nužne troškove, i obvezala ih se vratiti kada dobije odštetu od osiguravajućeg društva za ozljede zadobivene u prometnoj nesreći, stranka je naprosto odlučila zadržati otkazujući, kada je došao trenutak naplate, svaku suradnju. Postoji li pravosuđe u kojem to može proći? Umalo!

Kada osoba dobije novac kao predujam za sklopljeni posao, a zatim samovoljno posao otkaže, logično bi bilo da dobiveni novac vrati. Nije za takav zaključak potrebno osobito pravno znanje, niti bi trebalo biti potrebno da takav predmet završi na sudu. Parničiti se u takvom slučaju je paralela obijesnoj vožnji, nešto poput obijesnog parničenja.

Ali kada ta osoba dobije presudu da dobiveni novac nije dužna vratiti čini ti se da je nemoguće da čitaš takvu presudu, a ona je upravo pred tobom. Potpisuje ju Senka Kirša, sutkinja Općinskog suda u Rijeci, stalna služba u Opatiji (Posl. broj 76 P-2372/2018). Prvo pitanje koje si nekom logikom moraš postaviti je jesmo li mi išli na isti fakultet i čitali iste knjižurine, i potom dobili neke diplome, položili iste pravosudne ispite ili je netko krivo izdao nekome certifikat. Drugo pitanje, jesu li svi sudionici, sud i stranke, poslovno sposobni? I, napokon, je li namjera uređujućeg suca činiti štetu jednom od sudionika pa, implicite, korist drugom? Ako jest, koji je razlog? U svakom slučaju bilo bi dobro raspravnog suca zamoliti da se prekvalificira jer ovo što sada radi ne zna raditi!

Ne mogu govoriti generalno o pravosuđu. To radi ministar pravosuđa i obično laže. Laže li samo druge ili i sebe to valja njega pitati, ali radi to na uvijek isti način – statistikom. Zato bi barem sudska, javna, rasprava trebala biti festival pravosuđa, kao što su izbori festival demokracije. Notni zapis po kojem pjevamo u sudnici je zakon, koji je donesen u za to predviđenim procedurama, kako procesni tako i materijalno pravni, a onda u sudnici čujete kako falša dirigent, a vas kao sudionika strogo upozorava na svoju funkciju i zabranjuje određena pitanja. Moje, zabranjeno, pitanje tuženoj je bilo: „Je li vas ičega sram?!“ Kada već nije onoga tko vam je takav savjet dao.

Čak i kada je iskaz tužene besramno laganje, presudu je trebalo donijeti temeljem činjenica koje su nesporne, a ne na temelju iskaza stranaka, po principu ako činjenice govore drugačije to gore po činjenice. Kao pravnik, mirno sam čekao presudu, potpuno siguran u izreku i obrazloženje. Ono što sam pročitao izgledalo je kao grafit na zidu: „Ili sam glupa ili sam potkupljena, ali nešto od toga jesam!“

U međuvremenu je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru, posl. br. 10 Gž-578/2019, sudac Željko Đerđ, dakako, preinačio presudu, a temeljem zakonskih propisa, jer nije na njemu da komentira van predmeta spora. Zato ću si ja dati oduška jer sam em razočaran u pravosuđe, em prvostupanjskom presudom osobno oštećen. Primjerice, osobno sam popisao trošak zastupanja jer taj dan nisam išao s odvjetnikom već sam na raspravu, a gospođa ne uloži troškovnik u spis na dan zaključenja rasprave i odbije trošak jer troškovnik nije predan. Besramno!

Predložio bih, kao kod vozačkih ispita, da nakon pet preinačujućih presuda od strane županijskog suda sudac ide na ponovni pravosudni, a preporučljivo i test inteligencije. Poželite li me pak tužiti, gospođo sudac, nije zgorega spomenuti da je nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom.

S poštovanjem pravosuđu, tepih Vaših nogu Mihael Hribar

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Pitanja vezana uz štetu od potresa

Na brojna pitanja vezana uz štetu od potresa ne usuđujem se ni davati komentar kamoli, nedaj Bože, pravno mišljenje. Tko ima novaca i strpljenja morati će dočekati sudsku odluku. Naime, zadnji potres je u Zagrebu bio prije 140 godina, a tada nije bilo automobila. No, tu smo i nastojat ćemo vam pomoći. A za 10 godina komentirati ćemo statistiku, pa i znati rješenja.

Izboriti se sa statistikom mi je, osobno, gotovo nemoguće. Pogledajte ovu pandemiju COVID-a, rezultat toga što rade ljudi u sustavu mjerljiv je jedino statistički: koliko novih, koliko umrlih, koliko izliječenih, koliko po regijama, koliko po dobnoj skupini, koliko po spolu… Ono što je neupitno, barem koliko ja razumijem, da su smrtni ishodi kod pozitivnih na COVID pripisani svi virusu, neovisno o eventualno mogućim i drugim uzrocima. Čini mi se da tako vodena statistika zvuci prilično upozoravajuće, pa i zastrašujuće, a pitanje je koliko je pouzdana te koliko su na svjetskoj razini načini evidentiranja standardizirani, pa u toliko usporedivi.

Isto pitanje odnosi se i na statistiku koju nam servira Ministarstvo pravosuđa, odnosno pojedini općinski i županijski sudovi. Kažu da stvari idu na bolje, iako svi oni koji ocjenjuju pravosuđe, a, ne daj Bože, se s njim i susretnu, imaju potpuno druga iskustva.

Evo, nakon ovog potresa i podrhtavanja, neupitno je da je nastala šteta no upitno je tko će štetu platiti. Bilo je upitno hoće li osiguravatelji platiti štetu na automobilima koji su kasko osigurani. Hoće, ako šteta od potresa nije isključena posebnim ugovorima o kasku, uz napomenu da razni osiguravatelji imaju razne, odnosno različite posebne uvjete. Da situacija bude još interesantnija pojedini osiguravatelji su, unatoč činjenici da imaju predviđeno isključenje, voljni platiti štetu iz poslovno-promotivnih razloga.

Što je s automobilima koji su bili parkirani ispred zgrada koje su osigurane od potresa pa je sa njih pala cigla, ili što drugo, pa je to oštetilo automobil. Imamo problem je li palo sa zgrade u kojoj ste suvlasnik ili ste parkirali ispred zgrade u kojoj nemate suvlasničkih udjela. Pa kad je kao sve u redu onda dobijete tzv. utemeljeni odgovor, za dimnjak koji vam je pao sa zgrade i demolirao vaš auto, da je to viša sila i da utoliko nemate pravo na naknadu. Ako bih trebao dati savjet oštećenom ima li ili nema pravo na naknadu štete moje mišljenje je da postoji obveza plaćanja štete i da ne može biti riječ o višoj sili jer kada se netko osiguravao od potresa valjda je bilo jasno da je potres viša sila i nije neki ljudski faktor. Pokriva li ta polica samo štetu na objektu ili pokriva i štetu trećim osobama, dakle vlasnicima parkiranih automobila. U uvjetima osiguranja od potresa nema eksplicitnog odgovora, barem kod onih koje sam ja pročitao, a priznajem nisam pročitao sve uvjete svih osiguravatelja.

Što u situaciji kada je vaš automobil bio parkiran ispred zgrade koja nije imala osiguranje od potresa, a vi nemate kasko. Valja napomenuti da zgrada nema pravnu osobnost već pravnu osobnost imaju vlasnici zgrade, odnosno pojedinih stanova, a oni su svi vlasnici zajedničkog dijela kuće na kojoj je pročelje (fasada) koja je vama počinila štetu. Od koga očekivati naknadu i koga tužiti jednog ili solidarno sve vlasnike, a posebno imaju li ti suvlasnici pravo prigovora više sile unatoč neodržavanju objekta.

Imate i opciju da ste svoj automobil parkirali ispred zgrade u kojoj ste suvlasnik pa vam je vlastiti  suvlasnički dio fasade pao na krov i uništio automobil. Ako se netko nada da bi to trebalo biti plaćeno iz sredstava pričuve skrećem pažnju da pričuva nije pravna osoba već samo račun, a i taj račun je vrlo često prazan, ili u minusu, jerbo ljudi nerado plaćaju svoje obveze.

Ne usuđujem se ni davati komentar ili, nedaj Bože, pravno mišljenje. Tko ima novaca i strpljenja morati će dočekati sudsku odluku. Naime, zadnji potres je u Zagrebu bio prije 140 godina, a tada nije bilo automobila. No, tu smo i nastojat ćemo vam pomoći. A za 10 godina komentirati ćemo statistiku  pa i znati rješenja.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kratki vodič kroz naknadu štete iz prometne nesreće za sve obiteljske odvjetnike, lokalne odvjetnike, odvjetničke vježbenike i one koji se tako osjećaju:

U vezi prometne nesreće sa smrtnim ishodom iz 2017. godine zahtjev za naknadu štete uopće nije podnesen osiguravatelju nego se čeka okončanje kaznenog postupka pred nadležnim sudom,  s time da je odvjetnik postavio u ime oštećenih imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku. A, prema opisu nastanka prometnog udesa kojeg sam dobio od oštećenog, odgovornost nije ili ne bi trebala biti sporna.

Svojedobno sam zastupao tezu da su postupci radi naknade štete ustvari administrativni postupci, uz preduvjet da barataš sa nekoliko materijalno-pravnih podataka, da ne kažem znanja. „Ja i ne znam što sve znam!”- komentirala je na to jedna moja prijateljica. Žena se, naime, bavila nekom specifičnom djelatnošću pa je jednostavno bila u stanju predvidjeti probleme i rješavati ih nekom procedurom za koju nije smatrala da je neko posebno znanje.

Neki, pak ne i ne znaju što sve ne znaju. Recimo, pojedini odvjetnici koji se upuštaju u postupke naknade štete. Zbog onoga što čujem od njihovih stranaka, koje se obično obrate Udruzi kad im nešto postane sumnjivo, moja uvodna teza je davno pala u vodu.

U svojoj tridesetogodišnjoj praksi ne znam niti jednu kaznenu presudu u kojoj bi imovinskopravni zahtjev oštećeniku bio dosuđen u kaznenom postupku već sud, ako je takav zahtjev postavljen, upućuje oštećenike da svoje pravo ostvare u parnici ili u direktnoj komunikaciji sa osiguravateljem, dakle nagodbom.

Što ako čovjek koji je optužen bude oslobođen? Što ako u toku kaznenog postupka umre pa se kazneni obustavi? Odgovor je isti: Zastara! Što ako se teško razboli pa kreću prekidi do poboljšanja zdravstvenog stanja, pa žalba na eventualnu prvostupanjsku presudu, čak i ako je osuđujuća, pa čekanje do pravomoćnosti.

Gubi se i kamata, koja teče od dana postavljanja zahtjeva.

Ne postaviti, dakle, specificirani zahtjev nadležnom osiguravatelju odmah nakon dobivene punomoći i pribavljanja dokumentacije je neprofesionalno vođenje predmeta, što u određenim okolnostima može donijeti razne komplikacije.

U ovoj specifičnoj situaciji, poginuli je bio skrbnik svojoj sestri, kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, i u stvari je je uzdržavao jer nije imala nikakvih prihoda. I nema ih već tri godine, o njoj je, srećom, nastavio skrbiti sin poginulog. Pa ima kada čekati dok se neki ne nauče odvjetništvu. Ja, s druge strane, nisam tako strpljiv čovjek, pa ću pokušati ubrzati ovim kratkim vodičem kroz naknadu štete iz prometne nesreće (za sve obiteljske odvjetnike, lokalne odvjetnike, odvjetničke vježbenike i one koji se tako osjećaju):

Nakon što dobiju dokumentiran zahtjev svi osiguravatelji u roku desetak dana preko HUO-a imaju mogućnost dobiti tzv. protokole prometnih nesreća. Dakle, vrlo precizan opis događaja prema kojem mogu riješiti štetu.

Nakon mjesec dana gotov je i zapisnik u kojem su opisani detalji prometne nesreće i prosljeđuje se kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu koje, ako nade osnovanim, piše optužnicu.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Vratite suđenje u okvire zakona, a ne improvizacije, medija, političkih odluka i politikanstva interesnih grupacija.

Poštovani predsjedniče Vrhovnog suda,

ohrabren dugogodišnjim iskustvom u predmetima naknade štete uzimam si za pravo javno komentirati vaše obraćanje javnosti povodom nesuvisle presude Općinskog suda u Zagrebu kojom je nepravomoćno dosuđen iznos od 50 000 kn ženi koja je jasno dokazala da je bila maltretirana (glagolski vid trajni) i višestruko silovana, a koji bi dosuđeni iznos trebao predstavljati pravičnu naknadu za pretrpljeni užas kroz koji je morala proći.

U jednom slučaju kada sam vam se obratio, tada kao predsjedniku općinskog suda, rekao sam da ću jasno iznijeti subjekt, predikat i namjeru svog obraćanja pa ću i sada nastojati slijediti tu ideju. Dakle, obraćam vam se jer je pravosuđe nesuvislo i nedoraslo, a vi možete nešto promijeniti jer ste na funkciji koja vam to omogućava i imate za to potreban alat, opća sjednicu Građanskog odjela Vrhovnog suda.

Vaš prethodnik g. Hrvatin (http://www.naknadastete.hr/selo-gori-a-baba-se-ceslja/) je uspio prodati dušu đavlu priređujući tzv. Orijentacijske kriterije, koordinirane vaninstitucionalno s vještacima medicinske struke, s HUO-om i osiguravateljima, a koji su rezultirali ovakvim presudama. O jasnom tragu novca u tom slučaju sam već pisao, pisao sam i o načinu organizacije famoznog seminara u Opatiji, koji je trebao amenovati uradak vještaka, naručen od osiguravatelja, a sve na plaćenom ladanju u Opatiji u organizaciji Ingbiroa, financiran od strane HUO-a, blagoslovljen prisutnošću nekoliko sudaca županijskih sudova, nekoliko općinskih sudaca i, kao kruna, posebno ugošćenim g. Hrvatinom. Sve je lako dokazivo, piše u zapisnicima HUO-a, potom u financijskim podacima Ingbiroa, piše i u prihodovnim karticama pojedinih vještaka pa čak i g. Hrvatin u svojoj imovinskoj kartici ima evidentirane podatke o honoraru za održane seminare u organizaciji Ingbiroa. Postoji čak i kolateralna žrtva, jedna gospođa koja je dobila momentalni otkaz u Ingbirou jer mi je prenijela, ne znajući s kim priča sve detalje o organizaciji akcije.

No, vratimo se na problem. A problem je što se sve to što se odigralo u Opatiji trebalo dogoditi na općoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda, a ne na nekom plaćenom ladanju. Uza sve rezerve koje je naglašavao g. Jakob Miletić, tadašnji predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda (http://www.naknadastete.hr/jakob-miletic-vrhovni-sud-o-orijentacijskim-tablicama-za-procjenu-ostecenja-zdravlja/), stvari su ubrzo krenule upravo u pravcu koji je i zamišljen na krivom mjestu sa krivim sudionicima. Dakle, on je ipak načelno obranio mogućnost da se službeno uvedu tzv. tablice invaliditeta, orkestrirane od zainteresiranih, naglašavajući pritom značenje termina orijentacijski, ali se vrlo brzo pretvorilo u sudovanje koje se svodi na zbrajanje množenje, a ne na suđenje. Presude pišu vještaci a uredujući sudac ih samo potpisuje. Vama je sigurno poznato, ali je dobro za svaki slučaj naglasiti, da ti vještaci honorarno rade za pojedina osiguravajuća društva i radit će sve do onda do kada budu, hm, ispunjavali očekivanja.

Bezbrojna obrazloženja presuda koja sam pročitao daju mi za pravo da to nazovem nesuvislim i nedoraslim pravosuđem, komotnim odrađivanjem statistika i potvrđujućih presuda (http://www.naknadastete.hr/sto-ne-valja-s-orijentacijskim-kriterijima-vsrh-za-istu-ozljedu-u-italiji-biste-dobili-dvadeset-puta-vecu-odstetu-od-osiguranja/). Ako vi sada, kao predsjednik Vrhovnog suda, navodite da je predmet koji je bio povod vašem obraćanju javnosti trebalo riješiti nagodbom s državnim odvjetništvom, što je točno, bilo bi korektno reći koliko je predmeta riješeno na taj način.

Ili da vam ja nabrojim? Kornatska tragedija, nakon što premijer traži da se slučaj nagodi nakon puno godina sudovanja pa se stvar dogodi, po meni bez pravnog osnova, ali s političkom voljom i, vidi vraga, izvan orijentacijskih kriterija. Osobno mi je drago da je čovjek dobio naknadu. A RH još pritom nije priznala odgovornost… Zatim slučaj čovjeka koji je zbog greške liječnika u riječkoj bolnici ostao invalid i dobio naknadu potpuno van uobičajenih orijentacijskih kriterija zahvaljujući snazi medija. Ili da spomenem nagodbu obitelji Zec s RH?

Državno odvjetništvo, a to isto tako znate, ne funkcionira samostalno u smislu da sklapa nagodbe bez prethodne suglasnosti Ministarstva pravosuđa, ili Ministarstva unutarnjih poslova, povodom neisplaćenih prekovremeni sati policajaca, ili ministarstva zdravstva zbog grešaka u liječenju itd.

Nije novčić koji ste izgubili ispod bandere koja svijetli nego tamo gdje novčić jest. I molim vas da rješenja tražite tamo gdje rješenja jesu, dakle na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda.  Vratite suđenje u okvire zakona, a ne improvizacije, medija, političkih odluka i politikanstva interesnih grupacija.

Imam velika očekivanja od vas jer sam jednom imao u rukama vašu presudu kojom ste tada, kao sudac Vrhovnog suda, odbili zahtjev za trošak jednom osiguravajućem društvu, a uz obrazloženje koje možda nije bilo ex lege, ali je bilo pravedno.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kada se radi o pravnim ili, bolje reći, proceduralnim postupcima, mahom smo uvjereni u svoje znanje i dostatnost.

Često se srećemo s neostvarivim zahtjevima naših stranaka, redovno popračenima zgodnim komentarima u stilu: „Čujte, ja taj auto imam već 20 godina i uvijek me služil, uvijek je zapalil i nikad me nije ostavil na cesti.. I sada me neka budala puknula, a oni veliju da auto nije za popravak, nek da je to neka totalna šteta. I da mi daju 1000 eura za moj auto! Pa kaj si ja morem za te nofce kupiti?!“ Ako odgovoriš da je popravak ekonomski neisplativ, što je točan odgovor, onda na pitanje odgovaraju pitanjem: „A zakaj sam ja k vama došel?“  Obično odovorim: „Zato da dobijete točnu informaciju.“, a kada sam raspoložen za nadmudrivanje i sam postavim protupitanje: „Jeste li kada imali kravu koja ima dvadest godina? Jel krava davala telce?“

Obično nam nije nikakav problem naručiti vodoinstalatera, električara ili bilo kojeg drugog majstora kada nam zatreba. Ono što ne znaš učiniti sam i valja riješiti tako da konzultiraš nekoga tko se tim zanimanjem bavi, pa je za očekivati da će u nešto kraćem vremenu doći do rezultata i poštedjeti te od nagađanja i metode pokušaja i pogreške. No, kada se radi o pravnim ili, bolje reći, proceduralnim postupcima, mahom smo uvjereni u svoje znanje i dostatnost, a obično smo naoružani jedino osjećajem za pravdu i uvjereni da je to dostatan alat za rješavanje svih naših nastalih problema, a pogotovo kada smo sigurni da za nastanak tih problema nismo krivi ni odgovorni. Recimo to ovako, ako si krenuo od točke A prema točki B, a izabrao si krivi pravac, nikada nećeš doći tamo gdje si naumio, osim možda slučajno.

Kada se radi o povredama uzrokovanim prometnim udesom često nije lako predvidjeti ishod postupka, pa čak i kada je sve po zakonu, bogami nije u redu, da ne kažem nije pravedno.  Najupečatljiviji je primjer oštečeni koji je prije nesreće bio slijep na jedno oko, a nakon nesreće je izgubio vid i na drugo oko, dakle potpuno oslijepio. Štetnik, odnosno osiguravatelj, odgovara samo za štetu koja je u uzročno posljedičnoj vezi s nesrećom i jasno je da s prethodnim nedostatkom vida na jednom oku nema veze. Pa vi objasnite osobi koja je u potpunosti oslijepila kako ima pravo na samo 33% invaliditeta i kako je to zakonito.

Manje dramatični, ali jednako upitni slučajevi događaju se na dnevnoj osnovi. 0soba u svom zdravstvenom kartonu, koji se uvijek traži u sudskom postupku, ima evidentirane smetnje s, primjerice kičmom, razne razne hernije diska, lumboišlagije, smetnje krvotoka, otežano hodanje i sl. Nakon prometnog udesa simptomi eskaliraju, čovjek završava na hodalici ili štakama pa čak i u kolicima. I uz bezbrojna vještačenja teško je razlučiti što je uzrokovano prometnom nesrećom, a što je bilo od ranije,  je li bolovanje, koje je dugotrajno, u vezi s nesrećom ili je ustvari posljedica ranije bolesti.

Liječnička dokumentacija priča je za sebe. Oni koji pišu vašu liječničku dokumentaciju u one zdravstvene kartone ne računaju s tim da to rade za potrebe sudskog postupka i da bi moralo biti što preciznije, a za preciznost treba i nešto vremena. Obično su zauzeti spašavanjem vašeg života pa i ne evidentiraju sve što vam se dogodilo. Pa tko se bavi hematomima, reznim ranama i lomom rebara ako mora amputirati nogu? I tako kasnije problem s dokazivanjem eskalira. Poučen tim iskustvima od sada osobno, kada mi se postavi ono klasično pitanje kako sam, odgovaram: „Pokazat će obdukcija!“

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kada dva sudska postupka rezultiraju s dva različita krivca za istu prometnu nesreću.

Iz jedne nesreće vode se dva sudska predmeta , u jednom zahtjev za naplatu štete na vozilu, materijalne štete, u kojem sud odbija tužitelja uz navod da je isključivo kriv za nastali udes, a u drugom predmetu iz istog događa, nematerijalna šteta u kojem slučaju sud u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev i utvrđuje da je drugi sudionik isključivo odgovoran za štetu. Dakle, isti događaj, dva različita suca, dva različita vještaka i dvije različite odluke. Kako je to moguće?

U situaciji kada vam stranka dolazi u kancelariju tražeći savjet, odnosno realizaciju štete za koju smatra da ima pravo naplatiti u konkretnom slučaju, jedini točan odgovor koji joj možete ponuditi je:  Ne znam, valja sačekati pravomoćnu presudu. Konkretan dokaz tome su predmeti Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn 2009/12 i Pn 1576/12, a koji se odnose na isti događaj, točnije istu prometnu nesreću. No, to što se odnose na isti događaj ne znači  i da im je ishod isti.

Podloga jednoj i drugoj presudi su vještački nalazi, jedini problem je što su, eto, a na temelju istih podataka, potpuno različiti. Nema tu nikakve teorije zavjere, niti sumnje o nekom namještanju, jednostavno se radi o različitom interpretiranju istih podataka i materijalnih dokaza.

Kako je do toga došlo? Evo istinitog primjera. Vještak medicinske struke, upisan na listu vještaka Županijskog suda u Zagrebu, mlad perspektivan liječnik, znalac u svom poslu, ali ga muči besparica. Naknade za vještačenje nisu baš velike, ali znaju biti zgodna nadopuna porodičnom budžetu. No, kako doći do situacije da te netko predloži, a potom sud odredi za vještaka? Pa tako da se ponudiš odvjetničkim uredima da ćeš, u okviru svojih znanja, korektno izvještači ti u primjerenim rokovima i paziti da ne oštetiš tužitelja.

I stvar kreće, ugledni doktor za vrijeme svojih dežurstava poziva oštećene u svoju bolnicu, obavi klinički pregled, napiše nalaz i pazi da ne ošteti tužitelj nekim restriktivnim tumačenjima ozljeda. Posao kreće, spisa je sve više, novčića isto tako.

No, on postaje smetnja osiguravateljima koji također prate tko od vještaka ima puno posla i puno nalaza, pa bi bilo red da prestane paziti da ne ošteti stradaloga i počne paziti da ne ošteti osiguravatelja. Za dodatno pojašnjenje obratite se predsjedničkom kandidatu Juričanu, tj. Bandiću, čini se da on najbolje tumači takve malverzacije.

Uglavnom, s osiguranjima posao krene u pravom smislu, neki se toliko zanesu pa prestanu zvati na pregled stranku nego vještače medicinsku dokumentaciju bez pregleda,  a koji put i u copy-paste varijanti. Vama za orijentir, vještački nalaz košta između 1500 i 3000 kuna, ovisno o praksi županijskog suda.  U Zagrebu su cijene niže zbog velike konkurencije, a na lokalnoj razini cijene rastu jer je konkurencija među vještacima mala.

Na vrhuncu, kada zbilja postanu neko ime budu pozvani i da institucionalno odrade posao za velikog naručitelja Hrvatski ured za osiguranja koji dobiva zahtjev od svojih članova, osiguravatelja, da se uvede reda, a pritom se pazi da osiguravatelji ne bi bili oštećeni pa tako nastadoše i tablice po kojima će se kasnije obvezno vještačiti i iskazivati relevantne postotke množeći i zbrajajući koje sudovi kasnije dolaze do pravičnog obeštećenja oštećenih.

O ovoj temi bih imao još puno toga za reći no nastojat ću se suzdržati, barem dok mi svojim lajkovima i komentarima ne pokažete da vas tema interesira.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Što ne valja s Orijentacijskim kriterijima VSRH: Za istu ozljedu u Italiji biste dobili dvadeset puta veću odštetu od osiguranja

Odvjetničkim krugovima odnedavna cirkulira dopis odvjetnika Brune Spiza kojim objašnjava kako je za tešku ozljedu crijeva i 25% invalidnosti njegovoj stranki dosuđeno 44.000,00 kn, a za istu takvu ozljedu s istim postotkom invalidnosti talijansko osiguranje ponudilo je oštećeniku iznos od 115.000 eura, čime još jednom ukazuje na anomaliju u pogledu visine štete, odnosno visine za odštetu dosuđenih iznosa, a koji znatno odstupaju od prakse drugih članica Europske unije.

Osobno se sa iznijetom tezom slažem i smatram da se radi o nakaradnoj praksi u Hrvata, ali imam nekoliko komentara. Odvjetnik Spiz je, kao i ja, sada prisiljen baviti se posljedicama, a ne stvarnim uzrokom. Uzrok pak, Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda, još smo prije sedam godina ocijenili, proglasili i prokazali kao jedan od oblika organiziranog i sofisticiranog oblika pravosudnog kriminala. Tako da je sada deplasirano da se čudimo posljedicama, kako bi to narod lijepo rekao, “ko pura dreku”. Dakle, uvaženi odvjetniče, i odvjetnici, hajde da se naprosto složimo da je samo donošenje Orijentacijskih kriterija ključ današnjeg stanja.

Ona priča o tablicama temeljem kojih bi se dosuđivali iznosi naknade štete bila je šlag na torti, a izbjegnuta je koliko-toliko u zadnji čas ili, točnije, par dana prije tzv. seminara u Opatiji. Pisao sam tada svim relevantnim subjektima, navodeći ne tako slabe argumente, i slali dopise i  predsjedniku Vrhovnog suda g. Hrvatinu, njegovom zamjeniku g. Jakobu Miletiću, i predsjedniku HUO-a g. Paukoviću, i HANFA-i. Usputno smo obavijestili i tadašnju premijerku gđu Kosor, a kasnije i tajnicu vlade g. Milanovića gđu Matković, ove zadnje samo kako im ne bi upalio alibi da nisu znali. Ponudio sam se i Hrvatskoj odvjetničkoj komori no njihov stav je bio da ne treba istupati ni s kim tko joj ne uplaćuje članarinu. A sve je već tada bilo jasno i dalo se dokazati.

Jasno je da treba napraviti razliku između Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, koji su doneseni u propisnoj proceduri, i “seminara” u Opatiji gdje su, o trošku osiguravatelja, mudrovali predsjednici županijskih sudova i nekoliko sudaca, ali to su dva događaja na istom tragu, tragu istog novca.

Logično je i legitimno da osiguravatelji traže način kako čim manje platiti no problematičan je, što je već opisano u filmu “Kum” koji se bavi sličnim incestom,  incest pravosuđa i biznisa. Ponavljam, g. Hrvatin, tadašnji predsjednik Vrhovnog suda, dio je tog incesta,  a njegov plod su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda i, izbjegnuti blizanac, tablično određivanje visine štete.  

I svi su se pravili da im tu ništa ne smrdi, i pravosudni djelatnici na ležaljkama u Opatiji, i osiguravatelji koji su pazili da im štogod ne uzmanjka, i vještaci, i HUO, ma i direktori hotela. Dnevnice su svima slatke. Rezultate sada imamo, baš i upravo takve kakvima ih je opisao odvjetnik Bruno Spiz.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Za pojedine prekršaje sada možete dobiti dvostruko više bodova.

Negativni prekršajni bodovi u sustavu su 23 godine, a da dio vozača nikada nije naučio što oni znače, za koje se prekršaje dodjeljuju i kada se brišu. Negativni prekršajni bodovi su pravna posljedica osude, što znači da ih MUP automatski unosi u svoj sustav po pravomoćnosti rješenja o prekršaju i o tome ne dobivate nikakvu posebnu obavijest. Što ne znači da ne trebate voditi računa o tome koliko ih imate jer ih  je sada prikupiti lakše nego ikada, a posljedice su ozbiljne.

Naime, posljednjim izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama maksimalan broj bodova za najteže prekršaje je povećan. Tako od 01.08. za najteže prekršaje možete zaraditi i šest bodova, a bodovi su uvedeni i za prekršaje za koje to do sada nije bio slučaj.

Koliko je propisano trajanje zaštitne mjere i broj negativnih prekršajnih bodova pogledajte u tablici:

Podsjećamo da broj svojih bodova možete u svakom trenutku provjeriti na stranicama MUP-a.

Mladom vozaču koji je u dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, baš kao i vozaču koji je u istom razdoblju prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojima je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da dvije godine ne mogu podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole.

Kategorijama vozača s jednakim brojem prikupljenih negativnih prekršajnih bodova u jednakom razdoblju, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola ako im je u tom razdoblju oduzeta ili prijavljena izgubljenom.

Dvije godine zabrane podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole dobit će i osoba koja je u dvije godine prikupila devet negativnih prekršajnih bodova, a nije niti stekla pravo upravljanja motornim vozilom, odnosno još nije niti položila vozački ispit.

Dakle, pamet u glavu i oprezno, ako ne želite ponovno u auto-školu. Ako ste bili neoprezni i prikupili pokoji bod valja vam znati da se protekom roka od dvije godine bodovi se automatski brišu iz sustava.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail