Za pojedine prekršaje sada možete dobiti dvostruko više bodova.

Negativni prekršajni bodovi u sustavu su 23 godine, a da dio vozača nikada nije naučio što oni znače, za koje se prekršaje dodjeljuju i kada se brišu. Negativni prekršajni bodovi su pravna posljedica osude, što znači da ih MUP automatski unosi u svoj sustav po pravomoćnosti rješenja o prekršaju i o tome ne dobivate nikakvu posebnu obavijest. Što ne znači da ne trebate voditi računa o tome koliko ih imate jer ih  je sada prikupiti lakše nego ikada, a posljedice su ozbiljne.

Naime, posljednjim izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama maksimalan broj bodova za najteže prekršaje je povećan. Tako od 01.08. za najteže prekršaje možete zaraditi i šest bodova, a bodovi su uvedeni i za prekršaje za koje to do sada nije bio slučaj.

Koliko je propisano trajanje zaštitne mjere i broj negativnih prekršajnih bodova pogledajte u tablici:

Podsjećamo da broj svojih bodova možete u svakom trenutku provjeriti na stranicama MUP-a.

Mladom vozaču koji je u dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, baš kao i vozaču koji je u istom razdoblju prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojima je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da dvije godine ne mogu podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole.

Kategorijama vozača s jednakim brojem prikupljenih negativnih prekršajnih bodova u jednakom razdoblju, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola ako im je u tom razdoblju oduzeta ili prijavljena izgubljenom.

Dvije godine zabrane podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole dobit će i osoba koja je u dvije godine prikupila devet negativnih prekršajnih bodova, a nije niti stekla pravo upravljanja motornim vozilom, odnosno još nije niti položila vozački ispit.

Dakle, pamet u glavu i oprezno, ako ne želite ponovno u auto-školu. Ako ste bili neoprezni i prikupili pokoji bod valja vam znati da se protekom roka od dvije godine bodovi se automatski brišu iz sustava.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Plaćanje kazne za nepropisno parkiranje moguće je izbjeći, ako to baš želite

Obzirom da nas vrlo često pitate za savjete najbolji koji ćemo vam danas dati je da se učlanite u Udrugu. Za 125 kn godišnje članarine, u vrijeme kada vam treba, dobiti ćete sve potrebne informacije.

No, kako je jedan od vaših najčešćih upita vezan za nepropisno parkiranje, pokušat ćemo vam dati i detaljne upute kako se ponašati, a u cilju izbjegavanja plaćanja kazne zbog pogrešnog parkiranja. Cca 20 posto ovakvih kazni je naplativo, a razlog tome je, prije svega, činjenica da je teško utvrditi počinitelja prekršaja, odnosno da je riječ o djelu nepoznatog počinitelja, a što je jedan od razloga zašto je nadležnost nad pogrešnim parkiranjem gotovo u potpunosti prepuštena prometnom redarstvu.

Kada se, dakle, nađete u situaciji u da nepropisno parkirate, i budete u tome opaženi, evo što vam je za činiti, po koracima:

1. Prometno redarstvo će na vašu kućnu adresu, ako ste vlasnik vozila, uputiti upit u kojem vas traži da navedete tko je navedenog dana upravljao vozilom odnosno ostavio ga pogrešno parkirano. Ovom zahtjevu svakako udovoljite jer vas inače čeka kazna u iznosu od 2000 kn. No, ovdje imate prostora za davanje mašti na volju. Svi već imamo nekoga tko je u Irskoj, ili možda u nekim dalekim prekomorskim zemljama. Kopija prve stranice putovnice ili osobne iskaznice biti će dostatna u kontekstu vjerodostojne dokumentacije i nju obvezno dostavite.

2. Kada šaljete podatak o vozaču svakako to učinite preporučenom poštom uz povratnicu.

3.  Prometno redarstvo će vam, unatoč tome, izdati obvezni prekršajni nalog, po članku 229 ZSPC-a, navodeći da niste na vrijeme dostavili vjerodostojan podatak o vozaču. Na isti se obvezno žalite, u kontekstu da ste tražene podatke dostavili i navedeno možete dokazati.

4. Biti ćete pozvani kod suca za prekršaje gdje, s onom povratnicom koju smo savjetovali i podatkom o preporučenoj pošiljci, dokazujete da ste nadležne obavijestili tko je upravljao vozilom.

5. Kod sutkinje za prekršaj ili, rjeđe, suca, ponašajte se pristojno. Naime, oni nisu glupi i znaju o čemu se radi, ali su isto tako, vezani pravilom in dubio pro reo – dakle, u slučaju sumnje o vašoj krivnji dužni su vas osloboditi. Što ih ne čini uvijek sretnima. Primjera radi ću citirati obrazloženje jednog prekršajnog suca : „ovaj sudac se užasava ljudi koji na ovakav način izigravaju propise države u kojoj žive i pokušavaju izbjeći prekršajnu odgovornost što ne priliči ozbiljnim ljudima… olako držeći da ovaj sudac nema „pametnijeg posla“ nego se baviti njihovim nepropisnim parkiranjima“. No, posebno naglašavam da je gospođa sudac potpuno u pravu, ali je, unatoč tome, donijela zakonito rješenje i odbacila prekršajnu prijavu. Daljnje obrazloženje ispuštam kao nepotrebno.

Dakle, na vama je odluka želite li se boriti ili želite biti ozbiljni ljudi i platiti pola kazne u roku od tri dana.

U svim normalnim zemljama, inače, za pogrešno parkiranje odgovara vlasnik vozila.

O situaciji kada je vozilo u vlasništvu lizinga ćemo u drugom  nastavku. Kada se učlanite.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

U slučaju gubitka sudskog spora možete biti dužni namiriti troškove postupka ne samo tuženiku nego čak trima stranama. Kako?

Zamislite nemilu situaciju u kojoj stradate kao putnik u vozilu svog prijatelja na način da vas drugo vozilo udari odostraga. Kao treća strana nesporno imate pravo na naknadu štete od bilo koje strane pa podnosite zahtjev po polici osiguranja svog prijatelja. No, tijekom postupka osiguravatelj vozila koje vas je udarilo javlja se kao umješač. Što to znači za postupak i za vas?

Umješač (intervenijent) je treća osoba koja u parnici koja se vodi između određenih stranaka, pridružuje jednoj od njih, na način da sama ne postaje stranka, ali ima pravni interes da stranka kojoj se pridružila uspije u parnici, budući da se pravne posljedice presude mogu posredno odraziti i na njegovu pravnu situaciju. Obzirom da osiguravatelj vašeg prijatelja, nakon što isplati vama štetu, ima pravo tzv. regresa od osiguravatelja koji je kriv za prometnu nesreću, dakle osiguravatelj u čijem ste vozilu nastradali traži tzv. miješanje u parnicu onoga tko će na kraju štetu i platiti.

Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umiješa u parnicu. U daljnjem tijek u parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio. Ako je umješač stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je podnijeti i izvanredni pravni lijek.

Status umješača u parnicama radi naknade štete može imati vrlo ozbiljne implikacije sa aspekta parničnog troška. Na trošak vođenja postupka, razmjerno uspjehu u parnici, naime, ima pravo i umješač, što znači da ćete kao tužitelj platiti dva puta trošak, odnosno njegov razmjerni dio, kako prvotuženiku, tako i umješaču.

A što tek ako slučaj izgubite? Onaj famozni članak 1100 Zakona o obveznim odnosima daje zakonsku podlogu da vas sud odbije s tužbenim zahtjevom iako ste nesporno stradali i imate medicinsku dokumentaciju i još ste, recimo, bili i na bolovanju.

Pitanje je kakav dogovor imate sa svojim odvjetnikom u slučaju da spor bude izgubljen. Ovdje namjerno ne personaliziram na način da je spor on izgubio jer malo toga ovisi o odvjetniku. Odluka je na sudu koji primjenjuje diskreciono pravo i odlučuje po svom osobnom stavu a temeljem zakonskog ovlaštenja. Odluka u tom pogledu ima svakakvih, a sve su iz temelja nepredvidive, iako su sve branjive jer je to diskreciono pravo dato sudovima. Sretali smo se sa prvostupanjskim presudama koje odbijaju tužbeni zahtjev pa se po žalbi presuda preinačuje u korist tužitelja, a bilo je i obrnutih situacija. Dakle, opći nered, a ne pravna sigurnost. No, ako prethodno nije sklopljen dogovor odvjetnik ima osnova potraživati od vas svoje troškove zastupanja neovisno o činjenici da je spor izgubljen.

Ako ste u parnici imali još i umješača, pa ste parnicu izgubili, tada vas čeka moguće i trostruki trošak; jedan plaćate svom odvjetniku, drugi tuženiku, a treći umješaču. Dodajte tome i trošak takse i troškove vještačenja pa ste si otprilike dočarali do kojih neslućenih iznosa trošak može ići.

Istina, postoji u Zakonu o parničnom postupku nekakav članak 155 koji kaže da će “sud brižljivo ocijeniti sve okolnosti“ pa odrediti trošak, ali to slobodno okačite mačku o rep. Sud će odrediti trošak automatikom, to vam iskustvo možemo dokumentirati u koliko god želite primjeraka.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Znate li da postoji jedinstvena polica osiguranja od naleta na divljač?

Lani je  po prvi puta u Hrvatskoj sklopljena jedinstvena polica osiguranja od naleta na divljač za područje cijele države koju sufinanciraju Ministarstvo poljoprivrede i lovačke udruge, a njen je nositelj Hrvatski lovački savez.

Na razini cijele Hrvatske za cijelu godinu cijena police biti će blizu 25 milijuna kuna na godišnjoj osnovi te pokriva rizik na svim prometnicama gdje nastaje šteta od divljači, bilo da je riječ o brzoj cesti, nekoj drugoj prometnici ili pak autocesti u cijeloj Hrvatskoj, ali i na željezničkim prugama. Ako je počinio kakav prometni prekršaj, primjerice prekoračio dopuštenu brzinu, vozač gubi pravo na štetu po ovoj polici.

Pola od toga iznosa plaća dakle ministarstvo, a pola bi podmirile lovačke udruge. Polovicu koju bi morale podmiriti lovačke udruge, na sebe su preuzele pojedine županije, tako da su neka lovačka društva uplatila simbolične ili nikakve iznose.

Naime, zbog porasta broja motornih vozila, njihovu brzinu i vrijednost te sve veću mrežu prometnica, štete od naleta divljači u prometu u značajnom su porastu, a samo je u 2017. godini na području Hrvatske zabilježeno 3.789 naleta vozila na divljač.

Financiranje takve police osiguranja kroz pet godina, koliko je predviđeno njeno trajanje, namjerava se omogućiti preraspodjelom namjenskih sredstava od zakupnina i koncesija za lovišta, što znači da država ostaje bez tog prihoda.

U Hrvatskoj ima 1078 lovačkih udruga s oko 60.000 lovaca koji su godinama čekali ovakav potez. Oko dva milijuna vozača jednako je oduševljeno. Obzirom na provedeni interventni odstrel divljih svinja, kojim se njihova populacija gotovo prepolovila, a koje su bile značajan „štetočina“ u prethodnim godinama, čini se da i u Croatia osiguranju imaju razloga za zadovoljstvo zbog sklopljenog probitačnog posla.

Jedini koji zapravo imaju razloga za nezadovoljstvo su građani koji pune proračun, a iz kojega se onda financiraju privatne štete i odštete. Bilo je puno boljih načina da se riješi ova situacija, neke smo i sami predlagali, bez posezanja u proračun kojeg smo, podsjećamo, prije samo deset godina spašavali od kolapsa odričući se po pet posto svojih plaća.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Stradali ste u automobilu pripitog vozača i zanima vas hoće li osiguranje svu štetu koju naplatite tražiti od njega?

Osiguravatelj mora u tužbi dokazati uzročno-posljedičnu vezu između alkohola i prometne nesreće i, k tome, biti siguran da će sudske troškove i svoje potraživanje imati od čega naplatiti pa su osiguravatelji redovno jako skloni nagodbama s krivcima pa i prihvaćanju manjih iznose od stvarno isplaćenih, a da bi izbjegli dugotrajne, skupe, a koji put i neizvjesne sudske sporove.

Da ne biste trebali piti i voziti, vjerujem, već ste negdje čuli. No, običaji su običaji pa krenu runde, one oproštajne, tzv. putne,  pa konačno dođe i ona zadnja, kaputna. Kada napokon sjednete u svog ljubimca  opasnost ste za sebe, suputnike i svakoga tko vam se nađe na putu. I nesreća se lako desi.

Imali smo puno slučajeva u kojima su u automobilu prijatelji, rodbina ili bračni drug vozača što komplicira poziciju oštećenog kada potražuje štetu od osiguravatelja, jer će regres biti naplaćen od vozača, što obično ne čini zadovoljstvo niti jednoj od strana. Takva situacija često dovodi do razlaza prijatelja, kidanja porodičnih veza, pa i rastava brakova.

Suputnici, obično vaša rodbina ili prijatelji, često ne smatraju da se zaslužujete suočiti s posljedicama svojih glupih odluka nego, lojalni kakvi već jesu, pitaju što će se dogoditi vozaču ako oni potražuju štetu zbog svojih ozljeda i hoće li osiguravatelj onda taj iznos potraživati od vozača, nakon što isplati njima štetu. Jednoznačnog odgovora na to pitanje nema.

Za koncentraciju manju od 0.5 promila neće se dogoditi ništa, a dalje ovisi o politici koju svako pojedino osiguravajuće društvo koju primjenjuju u slučaju tzv. regresnih tužbi. Pojedini osiguravatelji ne kreću u regres ispod 0.8 promila alkohola ili, samo opreza radi, postave zahtjev štetniku pa, kada se ogluši, ne inzistiraju dalje. Stvar, jasno, ovisi i o samim okolnostima koje su dovele do prometne nesreće. Zašto?

Prvi i osnovni razlog tome je to što osiguravatelj mora dokazati uzročno-posljedičnu vezu između alkohola i prometne nesreće. U situaciji kada imate iznad promila vrlo teško ćete dokazati da vaša nesreća nema veze sa alkoholom, iako je i to teoretski moguće. Recimo, sletjeli ste s ceste jer je bila zaleđena pa biste vjerojatno sletjeli i trijezni. Drugi razlog je to što osiguravatelj provjerava prije pokretanja tužbe radite li pa hoće li, kada dođe do presude, imati svoje potraživanje od čega naplatiti. Naime, vođenje sudskog spora košta i osiguravatelja pa je moguća procjena osiguravatelja je da je skuplja pita od tepsije, ako je platio oštećenom par tisuća kuna, a mora se upustiti u neizvjestan spor i, konačno, neizvjesnu naplatu.

No, u slučaju velikih tragedija, teških tjelesnih ozljeda i smrtnih ishoda, iznosi koje plaća osiguravatelj su koji put milijunski, a obveza krivca je ipak limitirana apsolutnim iznosom koji, u slučaju alkohola, iznosi 10 prosječnih osobnih dohodaka u Republici Hrvatskoj.

Imali smo i slučajeva u kojima su se sudionici dogovorili, jer je  iznos štete je znatno veći od 10 prosječnih osobnih dohodaka, pa bi oštećeni podmirio eventualni regresni zahtjev vozaču, a razliku zadržao sebi. Naravno, ako je šteta velika pa se to još uvijek “isplati”. Takvi dogovori funkcioniraju među poznatima, najčešće ako su zajedno i pili.

No, kada se radi o pješacima ili sudaru s drugim vozilom nije za očekivati neki dogovor, ali je zato za napomenuti je da su osiguravatelji jako skloni nagodbama s krivcima pa i prihvatiti i manje iznose od stvarno isplaćnih, a da bi izbjegli dugotrajne, skupe, a koji put i neizvjesne sudske sporove. Naš je savjet, jasno, da ne pijete. Osim toga, taxi je fantastično rješenje, ne sjedajte nikad u automobil s pijanim vozačem jer ne postoje novac koji vas može vratiti u početno zdravstveno stanje. No, ako se nesreća već dogodi obavezno zatražite stručni savjet prije nego što donesete bilo kakvu odluku.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Aplikacije za označavanje policijskih patrola: Ugrožavaju li sigurnost prometa ili je svaka prevencija dobra?

Ljetos proširena i na Hrvatsko tržište, popularna srbijanska aplikacija za izbjegavanje policije MyPatrol uvela je naplatu. Korisnici koji nemaju dovoljno doprinosa u obliku prijeđenih ruta i prijavljenih ili potvrđenih patrola prisiljeni su plaćati uporabu. Dakle, sigurni su samo taksisti, što je vijest koja je vjerojatno razočarala puno mladih vozača.

Za one nešto starije, koji baš nisu sigurni o kakvoj je patroli riječ, Moja patrola je aplikacija za pametne telefone koja omogućava svim korisnicima da samo jednim klikom prijave primijećenu policijsku patrolu i da uvijek budu obaviješteni o patrolama koje su prijavili drugi korisnici. Također, svaki korisnik može potvrditi ili negirati prijavljenu patrolu. Uz pomoć složenog algoritma računa se pouzdanost svakog korisnika, vjerojatnost postojanja patrole i uvijek se prikazuju maksimalno precizni podaci svim korisnicima. Vrlo je popularna u Srbiji, s više od sto tisuća korisnika, ljetos je proširena na Hrvatsku, a nedavno i na BiH. No, uvođenje naplate sigurno će odbiti velik broj korisnika koji će se okrenuti onome što je besplatno, a to je prvenstveno Google naš svagdašnji i njegov Waze.

Google Waze je besplatna aplikacija, ustrojena dobrim dijelom poput društvene mreže, koja u stvarnom vremenu donosi informacije s ceste, zahvaljujući tisućama revnih korisnika spremnih otkriti drugim vozačima gdje se nalaze policijske patrole ili promet usporava netom izazvana nesreća, kako bi brzinski izabrao drugu rutu. Posebna je mogućnost i uvid u lokaciju na kojoj policija mjeri brzinu. Za razliku od različitihuređaja za ometanje ili otkrivanje uređaja za mjerenje brzine, koji su zabranjeni Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, aplikacija je potpuno legalna. Policija New Yorka već se potužila kako aplikacija ugrožava njihov rad i sigurnost prometa i dobila hladan odgovor kako je tome upravo obrnuto, aplikacija upravo pridonosi sigurnosti prometa svojom preventivnom aktivnošću. No, je li tome baš tako?

U davna vremena, netom nakon što su izumrli dinosauri i izumljen kotač, vozači koji bi naišli na policijsku patrolu idućih su nekoliko kilometara blicanjem svjetala davali znak drugim vozačima da pripaze jer mogu očekivati da će ih zaustaviti policija. Bila je to zapravo dobra prevencija od prometnih nestašluka jer bi na toj dionici vozači vezali pojaseve i prilagodili brzinu, čime bi željeni učinak bio postignut i bez plaćanja kazne. Još bolje, vozač bi upamtio da na tom mjestu zna stajati patrola pa bi još neko vrijeme tom ulicom oprezno vozio. Rezultat; red i disciplina u prometu, i dok policajci mirno jedu svoje krafne.

Korisnik današnjih aplikacija, nasuprot tome, jedva da i registrira u kojoj se ulici zapravo nalazi, zauzet je praćenjem svoje aplikacije. K tome, nužno je da odmah po prolasku patrole počne tipkati po svom mobitelu kako bi istu potvrdio ili prijavio i zadržao svoj kredibilitet u aplikaciji, što je posebno bitno kod aplikacije MyPatrol, u kojoj propuštanjem akcije vozač gubi status korisnika bez naplate. Već pet kilometara kasnije aplikacija više neće dopustiti unos. O opasnostima distrakcije o vožnji već smo puno toga naučili, zar ne?

K tome, blicanjem ste bili upozoreni na policiju par minuta prije samog nailaska na patrolu, mogli ste smanjiti brzinu i eventualno svezati pojas, dok aplikacija omogućuje  korisniku planiranje rute na kojoj će u potpunosti izbjeći nadzor pa se, uzdajući se u aplikaciju, usudi voziti gradom pijan, drogiran ili neregistranim vozilom. Eh, to su već ozbiljne stvari. Kojima će policija morati stati na kraj. Istina, državni se aparat prilagođava sporo, ali se na kraju ipak nekako prilagodi. Što znači da će i policija morati uvesti tehnološke novotarije, bezbrojne kamere, koje će vas imati na oku u svakom trenutku. Pa se vi onda žalite kako vas Veliki Brat prati.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Sudski proces: Ponekad je zastrašujuće s kakvom vrstom nonšalancije učesnici rješavaju kojiput vrlo ozbiljne životne probleme.

Nakon što smo prethodno utvrdili zašto je zašto je iznos VPS-a toliko važan, možemo govoriti o načinu na koji se utvrđuje vrijednost predmeta spora prilikom utuženja, a kako vaš predmet ne bi krenuo po zlu od samog početka, jer će tijekom suđenja biti dovoljno prilika da se to dogodi, i bez krivnje vašeg odvjetnika.

Iskustvo tu svakako pomaže. Neke su ozljede specifične za prometne nesreće i medicinska dokumentacija u takvim slučajevima je uglavnom jednoobrazna pa je već na prvi pogled prepoznaju odvjetnici koji se bave naknadom štete pa onda znaju i procijeniti u kojim se okvirima kreću očekivane odštete, npr trzajna ozljeda vratne kralježnice.

No, i tu postoje zamke zbog kojih stranka može završiti praznih ruku, pa i u minusu. Odlučujuće je pitanje jeste li u trenutku nesreće bili vezani sigurnosnim pojasom jer ako niste postaje upitno bi li do posljedica po zdravlje došlo da je bilo drugačije.  Tu se već stvara prostor za angažman sudskog vještaka kojeg, kao što mu ime kaže, određuje sud pa onda na temelju njegovog nalaza i donosi odluku.

Druga odlučujuća okolnost je to jeste li svoje liječenje završili jednim odlaskom liječniku, uzdajući se da će vrijeme i analgetici već sve zacijeliti, ili ste zbog smetnji i bolova odlazili na kontrole pa je to završilo nekom fizioterapijom, te jeste li i koliko dugo bili na bolovanju, jasno ako ste zaposleni.  

Kad ste sve te uvjete ispunili možete očekivati da će vam nešto biti i dosuđeno kao odšteta, ali opet uz ogradu da vam sud i dalje može odbiti tužbeni zahtjev, pozivajući se na članak 1100 Zakona o obveznim odnosima. Taj članak stavlja sud u poziciju da potpuno slobodno upotrijebi diskrecijsko pravo pa, temeljem provedenih dokaza i slobodnom ocjenom istih, zaključi da vaš zahtjev nije društveno prihvatljiv. Pazite, nije društveno prihvatljiv, a vi već imate trošak takse na tužbu, vještačenje (cca 1000 kuna), pa rasprave, računajte barem tri, i došli ste gotovo sigurno do 3000 kuna, često i više.

Obzirom na šaroliku primjenu ovog članka u praksi odvjetnici su dovedeni u situaciju da bi valjda trebali da gledati u staklenu kuglu, ako žele predvidjeti ishod suđenja, što u samom startu obeshrabruje oštećene u namjeri utuženja, što je i bila očita intencija guranja ovog članka u zakon. Dakle, ironično, „najlakši“ slučajevi stvaraju najveće poteškoće i najiskusnijim odvjetnicima.

Kod teških ozljeda situacija je već nešto jasnija. Ozbiljni odvjetnički uredi imaju svoje liječnike-vještake koji, na osnovu dostavljene dokumentacije, daju orijentire u pogledu klasifikacijskih elemenata, u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, pa temeljem takvog nalaza odvjetnici utvrđuju VPS.

Dakako, i osiguravatelji imaju svoje liječnike-cenzore, a sud će suditi na temelju vještačkog nalaza kojeg će sačiniti treći liječnik, a to je sudski vještak po odabiru suda, pa se onda, nakon što je medicinska ista dokumentacija prošla kroz ruke troje liječnika, očekuje objektivna ocjena, a zapravo se u praksi često dogodi da se cijenjeni kolege nikako ne mogu usuglasiti među sobom. Iskustava su upravo čudesna, a pravi je apsurd što sve postane predmet vještačenja. Najinteresantniji su svakako, makar je njihova nužnost upitna, nalazi psihijatara, koji opisuju stavku pretrpljeni strah. Tako jedan nalaz komentira da je oštećena nakon udesa zadobila strah koji joj otežava igru loptom.

Istine radi, nalazi vještaka rijetko su tako osobni, češće nastaju šablonski, kao masovni proizvod. Ponekad stranka niti ne bude pozvana na pregled nego se mišljenje donosi na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju, bez potpune kliničke slike pacijenta pa i samog vještaka ponekad iznenadi stanje osobe koju, prvi put, ugleda na ročištu. To ne znači da će to reći na sudu, od njega ćete čuti uglavnom jedino famoznu rečenicu „u cijelosti ostajem kod svog pisanog nalaza od …“. Nije za očekivati da u kaosu koji vlada po svim sferama postoji pravosudna enklava koja je uređena, ali ponekad je zastrašujuće s kakvom vrstom nonšalancije svi učesnici rješavaju kojiput vrlo ozbiljne životne probleme.

Eto, na ponovljenom suđenju Horvatinčiću vještak kaže da ne može utvrditi da nije bilo sinkope kao niti potvrditi da je bilo sinkope. Pola sela kaže da je nevina, a pola sela da nije. E, sad je sve rečeno.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Postavljanje tužbenog zahtjeva u milijunskim iznosima nijedan vam ozbiljan odvjetnik neće predložiti

O vrijednosti predmeta spora ovisi i visina odvjetničkih naknada, a samim time i troškova vođenja spora, koje ste dužni podmiriti ovisno o uspjehu u sporu, dok ste svaku obavljenu radnju svog odvjetnika dužni podmiriti po izdanom računu, neovisno o tome jeste li spor uopće dobili.

Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda donijeli su nešto dobro, ujednačavanje sudske prakse na području cijele države, jer su prije toga postojale velike razlike u visini dosuđenog, ovisno o županijskim sudovma, ali su, isto tako sveli suđenje na zbrajanje i oduzimanje, a bez nužnog procesa individualiziranja svakog pojedinog slučaja. Iznimke, istina, postoje, ali u toj mjeri da samo potvrđuju pravilo.

Kada se pokušate prisjetiti svih velikih, poznatih predmeta i iznosa koji su licitirani u tužbenim zahtjevima, zajedničko im je pusto nabacivanje milijunima, u potpunom raskoraku s Orijentacijskim kriterijima. Kada do nesreće dođe vi kao laik znate uglavnom ono što ste vidjeli u medijima pa možda i pomislite da bi bilo zgodno staviti milijunske iznose kao petit tužbe, kada ih neki odvjetnici za svoje stranke tako autoritativno traže. Od svakoga tko vas u tome potiče bježite glavom bez obzira, svaki iole etičan odvjetnik upozoriti će vas na kvaku zvanu odvjetničke naknade, odnosno troškovi vođenja spora.

Odvjetničke naknade su propisane odvjetničkom tarifom, odobrenom od Sabora RH kao cjenik koji propisuje nagradu odvjetniku za svaku obavljenu radnju. Cijena svake obavljene radnje ovisi o vrijednosti predmeta spora (VPS). Vaš odvjetnik vam je ovlašten ispostaviti račun i na njega dodati  PDV, a vi ste ga dužni podmiriti neovisno o ishodu spora. Dapače, s poreznog stanovišta, odvjetnik je dužan to učiniti i bez propisanih razloga nije ovlašten raditi pro bono, kako isto ne bi bilo tumačeno kao utaja poreza. Protivna strana, dakle tuženik također ima pravo na trošak po tarifi, a ovisno o VPS-u. Sud se u presudi određuje i prema trošku, a prema sadašnjoj praksi, sudi trošak svakoj strani u sporu, ovisno o uspjehu u sporu.

Što to znači? Znači da ste, ako ste postavili zahtjev na 100 000 kn, a sud vam dosudi 50 000, uspjeli u svom zahtjevu s 50% pa će vam sud suditi 50% troška, ali će isto tako suditi 50% protivnoj strani jer i ona ima jednak uspjeh u sporu. Sada zamislite da ste tražili 10 milijuna, a sud vam dosudi  milijun. Vi ste uspjeli s 10% svog zahtjeva, a protivna strana s 90%. Sud će obračunati temeljem obavljenih radnji vaš trošak i priznati ga sa 10%, pa će obračunati tuženiku po istom principu njegov trošak i priznati mu 90% troškovnika, jer toliki je njegov uspjeh u parnici. Tarifa nije šala, osobito kod velikih iznosa i dugotrajnih parnica. Dakle može vam se dogoditi da ste dobili spor, a da ostanete dužni tuženiku više nego on vama. Dodajte k tome i činjenicu da vaš odvjetnik ima pravo vama naplatiti svoj rad pa, sada kada vam je jasno zašto je iznos VPS-a toliko važan, možemo govoriti o načinu na koji se utvrđuje vrijednost predmeta spora prilikom utuženja.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Ne držite ruke u džepovima i još par mudrih savjeta o tome kako dočekati proljeće žive glave.

Ozljede koje nastaju u zimskim mjesecima događaju se često zbog vremenskih uvjeta, posebice snijega, poledice i hladnoće. Zimi se pogoršavaju uvjeti za vožnju uslijed pojave snijega i leda na kolniku, te smanjene vidljivosti uslijed magle i gustog snijega ili ledene kiše. U sezoni “snježnih sportova”: skijanja, daskanja na snijegu, klizanja, i sanjkanja povećava se rizik od sportskih ozljeda. Te ozljede se u dobroj mjeri mogu spriječiti prepoznavanjem i izbjegavanjem rizičnih čimbenika odnosno poduzimanjem preventivnih mjera.

„Hodajte polako, malim, kratkim koracima. Gledajte ispred sebe dok hodate, ne u mobitel, i budite svjesni mogućnosti da možete lako pasti. Nosite primjerenu obuću s potplatima koji smanjuju sklizanje. Ruke držite izvan džepova te izbjegavajte nošenje teških predmeta u ruci jer se smanjuje ravnoteža tijela. Posebnu pozornost obratite prilikom ulaska u zgrade, trgovine ili druge prostorije zbog mokrih i skliskih površina. Prilikom silaženja po stepenicama obavezno se držite za rukohvat, polako stopalom isprobavajte površinu stepenice na koju silazite prije nego što prebacite čitavu težinu tijela.“- savjetuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo u svom vodiču Kako spriječiti ozljede u zimskim mjesecima.

Nakanite li se pak na put automobilom budite sigurni da ima zimske gume i dodatnu zimsku opremu. Nije riječ o udruženom napadu vulkanizera na vaš mršavi budžet nego o goloj nužosti, ako želite izaći na cestu.  Ako su vremenski uvjeti i stanje na cesti vrlo nepovoljni – gusti snijeg, neočišćeni kolnici, ledena kiša i slično, odgodite sve što nije neodgodivo i radije ostanite kod kuće. Pridržavajte se savjeta za sigurnu vožnju u zimskim uvjetima – izbjegavajte nagle pokrete upravljačem, nagla kočenja i ubrzavanja jer uslijed snijega i/ili leda na kolniku dolazi do smanjenog prianjanja između površine guma i površine kolnika što pridonosi otežanom upravljanju i kontroli vozila. Za vrijeme vožnje pozorno pratite situaciju na kolniku kako bi na vrijeme mogli izbjeći moguće opasne situacije (zaustavni put vozila u uvjetima poledice može biti višestruko veći od onog pri vožnji u uvjetima suha kolnika).

Rekreativni skijaši i daskaši trebali bi najmanje dva mjeseca prije planiranog skijanja i daskanja na snijegu poraditi na fizičkoj kondiciji. To što ste nekad možda imali najbolji rezultat skakaonice ili bili juniorski prvak države ne znači da zauvijek imate to u nogama nego da ćete, bez fizičke pripreme, najvjerojatnije završiti sa slomljenom nogom. Držite se uređenih i označenih staza.

Učite djecu sigurnom sanjkanju, izbjegavajte strme i ledom prekrivene staze, kao i one na kojima se nalaze prepreke (ograda, stablo, kamenje i sl.) jer u slučaju pada može doći do teških ozljeda. Mislio bi čovjek da se podrazumijeva, ali nije naodmet ponoviti da nikako ne dopuštate djeci da se kližu, niti hodaju, po zaleđenom Jarunskom jezeru, jer postoji mogućnost puknuća leda!

I jedan savjet iz naše bogate prakse; ako do nesreće ipak dođe bogata odšteta vam sigurno neće nadoknaditi upropaštene blagdane. Casus sentit dominus, govorili su još stari Rimljani. Štetu uvijek trpi onaj kome je učinjena.Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Možda nismo Njemačka, ali Idiotentest bi nam dobro došao

Izvanredni nadzorni liječnički pregled medicinsko je testiranje na koje policijska uprava/postaja upućuje vozača koji je zatečen da upravlja vozilom pod utjecajem alkohola iznad 1,5 promila, a da bi vratio oduzetu vozačku dozvolu. Najčešći je razlog zbog kojeg kronični alkoholičari više nikad ne sjednu za upravljač i daleko učinkovitiji simboličnih od zaštitnih mjera koje izriču prekršajni suci jer, da biste bili sigurni da ćete proći detaljne analize kojima će vas podvrgnuti, trebate ostati trijezni barem mjesec. Za mnoge se to pokaže prevelikim izazovm. Ako ne zadovoljite ponovno možete izaći na pregled tek za šest mjeseci.

U Njemačkoj su stvari još malo kompliciranije. Vozače koje uhvate za upravljačem s više od 1,6 promila alkohola ili pod utjecajem droga ostaje, dakako, bez dozvole, kao i osoba koja je prikupila 18 negativnih bodova. Ako i nakon isteka tog perioda Ured za izdavanje vozačkih dozvola  sumnja u sposobnosti osobe, traži specijalni medicinsko-psihološki pregled. Taj takozvani „Test za idiote“ (Idiotentest) sprovodi se u tri faze: uz pomoć računala testiraju se koncentracija, refleksi i pažnja, zatim psiholozi specijalisti ispituju psihičku podobnost osobe i na kraju, kao kod nas, slijedi fizički pregled kako bi se isključila zloupotreba alkohola i droga. Između ostalog, uzimaju se uzroci urina i krvi.

Cilj je medicinsko-psihološkog pregleda da kod osobe koja je nakupila negativne bodove probudi savjest. Osoba koja zna da mora proći kroz sve to mora se za to dobro pripremiti. To znači da rade na tome da ne ponove grešku. Neki koji su dozvolu izgubili zbog alkohola ili droge pred testove apstiniraju ili se potpuno odriču pića i droge. Iz prvog pokušaja polovica vozača u spije proći test.

Zanimljivo je kako na Idiotentestu možete završiti i ako učestalo ponavljate isti prekršaj, primjerice parkirate na mjestu za invalide jer u Uredu za izdavanje vozačkih dozvola smatraju da je, ako stalno ponavljate istu glupost, legitimno pitati se što nije u redu s vama. Godišnje na testu završi stotinjak tisuća Njemaca i, što je očito iz samog naziva,  da pojavljivanje na testu vozačima stvara prilično neugodnosti i smatra se sramotnim. Sve to veselje i prilično košta, 350-750 eura, a plaća ga sam vozač. Želimo li zakomplicirati život recidivistima i injektirati koju kunu u naše siromašno zdravstvo evo prijedloga, ništa lošijeg od mnogih predloženih izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama o kojima čitamo ovih dana.

Poučena reakcijama na komentar o švedskom iskustvu s ograničenjem brzine očekujem mnogo zaključaka kako to nije primjenjivo kod nas jer „nismo mi Njemačka“. Nismo. Ali još kao dijete su me naučili da bi mi uzor trebao biti najbolji đak u razredu. Mađarska to, po mnogočemu, nije.Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail