Kalkulator cijene osiguranja

Pomoću našeg kalkulatora cijene osiguranja saznajte kolika je cijena osiguranja Vašeg automobila u Triglav osiguranju.

Idi na: Kalkulator cijene osiguranja

Ne zaboravite: Ako Vas je pak oštetilo drugo vozilo pokriveni su i troškovi ostvarivanja odštetnih zahtjeva za štete u svezi s prometnom nezgodom za vozača i putnike u osiguranom automobilu u suradnji s Udrugom Bonus.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Dvanaesta godina parnice za naknadu štete iz prometne nesreće: Teško je reći gdje je pošlo krivo dok vrijeme ide, a troškovi se gomilaju.

U pravosudnom sustavu u kojem je moguće da parnica potraje 12 godina, i kraj joj se ne nazire, iznos parničnog troška zna biti vrlo nepredvidiva kategorija. Zato je pametno osigurati se da ga, u slučaju potrebe, snosi netko drugi. Udruga Bonus svojim članovima nudi besplatno zastupanje odvjetnika i pravnu pomoć u svim predmetima, što uključuje i plaćanje sudske takse kao i potrebnih vještačenja.

Nakon frontalnog sudara kombija i kamiona s prikolicom, na temelju  materijalnih dokaza, ostataka otpalih dijelova, tragova kočenje itd., pokrenut je kazneni postupak protiv vozača kamiona koji je, zaključak je očevida, prešao na suprotnu stranu i prouzročio sudar, posljedica kojega su dvije poginule i dvije teško ozlijeđene osobe u kombiju. Vozač kamiona je proglašen krivim i osuđen, što je potvrđeno i županijskom presudom.

Osiguravatelj kamiona plaća dio štete u građanskoj parnici. No, tada se događa preokret. Zatraženo je ponavljanje kaznenog postupka, što je usvojeno, i u ponovljenom kaznenom postupku vozač kamiona je oslobođen. Tko je onda krivac? Vozač kombija? Problem je što nije utvrđeno tko je vozio kombi jer su, uslijed nevezivanja pojasa, svi putnici ispali iz kombija.

Provedenim vještačenjem u parničnom postupku utvrđeno je, s velikim stupnjem vjerojatnosti, da je vozilom upravljala  jedna od preživjelih osoba. Pokojni suprug naše stranke je, dakle, bio suputnik, treća osoba, i njegova obitelj ima pravo na naknadu štete. Djelomična plaćanja do sada izvršio je osiguravatelj kamiona, jer je njegov osiguranik smatran odgovornim za nesreću. Nakon ponavljanja kaznenog postupka stvari se mijenjaju, pa se u parnicu uključuje i drugi osiguravatelja kao umješač.

Dva osiguravatelja imaju dvostruko više prigovora. Prvi je da je pokojni doprinio šteti činjenicom da nije bio vezan, zbog čega je ispao iz kombija.  Vještačkim nalazom je utvrđeno da bi do smrtnog ishoda došlo neovisno o vezivanju, jer su sile i masa takvog opsega da bi smrt nastupila i da je bio vezan. Drugi prigovor je da je sjeo u automobil, a da je morao i mogao znati da je vozač u alkoholiziranom stanju. Jedina osoba kojoj alkotest nije rađen je je upravo osoba koju vještaci drže vozačem kombija iz razloga težine ozljeda. No, on je kao svjedok u postupku protiv vozača kamiona dao izjavu da je popio pet-šest piva, a na temelju kojeg iskaza prvostupanjski sud sudi 30 % suodgovornosti pokojnoga jer je pristao na vožnju sa alkoholiziranim vozačem. Slijede žalbe.

I tako se predmet vuče već dvanaest godina, a kraj se ne nazire. Što se treba dogoditi da bi sudski predmet trajao 12  godina? Teško je reći kada je, zapravo, krenulo krivo. Vjerojatno još u onom trenutku kada očevid nije obavljen onako traži struka, a da bi se izbjegle kasnije različite interpretacije. Zasigurno, onda kada je pravosuđe dopustilo ponavljanje postupka, što je vrlo rijetko   korišten institut.

Oštećena stranka, pak, ne da ne dobiva naknadu koja joj pripada u roku koji bi se mogao smatrati i približno razumnim, nego bi još trebala biti prisiljena financirati parnični trošak koji se, u više od desetljeća, nagomilao do iznosa od 70000 kuna.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
Ilustracija

Zakonska odredba ne određuje koliko najviše iznosi širina zemljišnog pojasa koje se nalazi uz javnu cestu koje čini dio javne ceste, već samo minimalnu širinu istog od 1 metra. Što to znači za konkretne slučajeve naknade štete?

Za vrijeme kretanja vozila državnom cestom na prednje vjetrobransko staklo je pala suha grana sa stabla breze  koja se nalazila sa desne strane kolnika gledano u smjeru kretanja vozila. Uslijed pada grane, došlo je do oštećenja na vozilu. Hrvatske ceste dužne su namiriti štetu na vozilu neovisno o činjenici sto se stablo breze s kojeg je pala grana nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu privatne osobe, rezime je presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

“a kako odredba čl. 4. st. 1. alineja 3. Zakona o cestama propisuje da javnu cestu čini pored ostalog zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste, slijedom čega citirana zakonska ne određuje koliko najviše iznosi širina zemljišnog pojasa koje se nalazi uz javnu cestu koje čini dio javne ceste, već samo minimalnu širinu istog od 1 metra, to sud nalazi da se i dio zemljišta na kojem se nalazilo sporno stablo breze ima smatrati javnom cestom koju je tuženik bio održavati i na istoj osigurati nesmetan promet. Stoga, primjenom citirane zakonske odredbe, a u svezi odredbe čl. 26 i 57 istog zakona koji obuhvaća poduzimanje primjerenih mjera radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, sud je utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, neovisno o činjenici sto se stablo breze s kojeg je pala grana nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu privatne osobe …

To iz razloga što sud smatra da je za štetni događaj odgovoran tuženik koji u izvršenju svoje obveze dužan postupati s povećanom pozornošću sukladno odredbi čl. 18 st. 2 ZOO-a, te je stoga bio dužan poduzeti potrebne mjere radi sprečavanja svake radnje koja bi dovela do štetne posljedice kao što je konkretna, obzirom da javne ceste, pa tako i državne moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene u smislu čl. 17 ZC-a. Obzirom da su ciljevi održavanja cesta omogućavanje sigurnog odvijanja prometa onda je sukladno čl. 18. st. 2. ZOO u izvršavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti tuženik dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnjom dobrog stručnjaka). Kako tuženik u konkretnom slučaju nije omogućio tužitelju sigurno odvijanje prometa uklanjanjem sporne grane stabla breze koje se nalazilo na zemljišnom pojasu koje čini dio državne ceste zbog čega se dogodila ova prometna nezgoda, onda je tuženik i dužan naknaditi štetu tužitelju koja je nastala uslijed navedenog, neovisno o činjenici da šteta nije posljedica stanja kolnika javne ceste, već stanja zemljišnog pojasa koje čini javnu cestu.”-objašnjeno je u presudi. 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Vozilo koje je bilo razbijano u prometnoj nesreći ima manju cijenu na tržištu i osiguravatelj je dužan to nadoknaditi

U sudskom postupku provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost umanjenja vrijednosti vozila. Stalni sudski vještak za cestovni promet utvrdio je da tržišna vrijednost vozila umanjena za 30% od cijene popravka, dakle 11,500 kuna. „Nakon kvalitetnog popravka vozilo gubi tehničke značajke. Prilikom prodaje slično popravljena vozila na tržištu imaju manju cijenu od cijene vozila koja nisu bila slično popravljana.“ – potvrdio je vještak.

Krajem travnja 2017., na parkiranu Opel Corsu oštećene stranke, učiteljice tehničkog, naletjelo je drugo vozilo, uz popriličan tresak i popriličnu štetu, pogotovo uzmemo li u obzir to da je vozilo gotovo novo, izašlo je iz autosalona prije samo šest mjeseci. No, što je tu je. Policija je napravila očevid, a šteta je smjesta prijavljena osiguravatelju. U roku od tjedan dana procjenitelj štete je obavio svoj posao. Ali, osiguravatelj ima zakonski rok od 60 dana da da obrazloženi odgovor, odnosno ponudu, što obilato koristi. Natezanje prekida stranka, dajući popraviti automobil u ovlaštenom servisu. No i popravak je potrajao jer šteta na karoseriji je opsežna. Napokon, početkom lipnja, automobil je prošao tehnički pregled i spreman je vratiti se na cestu. Osiguravajuće društvo platilo je popravak po računu, 38 tisuća kuna, i smatra da je time namirilo sve svoje obveze. No, stranka se ne slaže s njim.

„Prije ove nesreće imala sam nov auto, sada imam vozilo koje je bilo razbijano. I ne, nije isto kao prije, kruće je i bučnije.“- ustvrdila je naša učiteljica. Trajanje same procedure pred osiguranjem joj je stvorilo dodatne komplikacije. Kako, da bi prikupila pun fond nastavnih sati, radi u čak četiri škole, od kojih je svaka udaljena četrdesetak kilometara od njenog mjesta stanovanja, obavljanje radnih obveza bez automobila joj je gotovo nemoguće. Prva dva tjedna posuđivala je majčino vozilo, starog benzinca s velikom potrošnjom, koji je stvarao i dodatne troškove goriva, u usporedbi s njenom Corsom koja je imala plinsku instalaciju. Nakon toga uzela je, na savjet odvjetnika, rent-a-car vozilo, najjeftinije ponuđeno, malog dizelaša, što je i dalje bilo skuplje od plina, a koje je koristila 23 dana. Razliku u cijeni goriva uredno je pravdala računima. No, osiguravatelj neće ni da čuje da bi namirio te troškove. I eto nama tužbe.

U sudskom postupku provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost umanjenja vrijednosti vozila. Stalni sudski vještak za cestovni promet utvrdio je da tržišna vrijednost vozila umanjena za 30% od cijene popravka, dakle 11,500 kuna. „Nakon kvalitetnog popravka vozilo gubi tehničke značajke. Prilikom prodaje slično popravljena vozila na tržištu imaju manju cijenu od cijene vozila koja nisu bila slično popravljana.“ – potvrdio je vještak.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, smatrajući da je izrađen savjesno, nepristrano i prema pravilima struke i prema njemu dosudio naknadu. Stranki je također dosuđen trošak najma rent-a-car vozila, jer joj je bilo neophodno, kao i razlika u cijeni goriva, po računima. Dodatno, suđen joj je i trošak tehničkog pregleda, na koji inače ne bi morala. Sudski postupak trajao je dvije godine što je, u našim uvjetima, optimalno. Presuda je nakon šest mjeseci potvrđena na županijskom sudu. Dosuđeni iznos plaćen je stranki isti dan.

Ipak, prije nego što nahrupite s tužbenim zahtjevima, imajte na umu tri odlučujuće okolnosti u ovom predmetu:

  1. Vozilo tužiteljice bilo je gotovo novo. Vozilo je pretrpjelo značajna oštećenja karoserije i nije se ni najkvalitetnijim popravkom moglo vratiti u prvobitno stanje.
  2. Tužiteljici je najam vozila bio neophodan, radi izvršavanja radnih obveza, što nije mogla uraditi koristeći javni gradski prijevoz.
  3. Svaka je tvrdnja bila potkrijepljena vjerodostojnom dokumentacijom: ugovorom o najmu, ovjerenim potvrdama škola i fiskaliziranim računima.

Unatoč tome, sudski je postupak trajao dvije i pol godine.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Štetu na vozilima koju divljač napravi na autocesti ipak je dužan platiti HAC, odnosno njihov osiguravatelj

„Činjenica da su divlje svinje ušle na kolnik ceste ukazuje na propuste osiguranika tuženika u održavanju iste odnosno očito je da osiguranik tuženika nije postupio ili održavao ogradu na način da je osiguravao zaštitu prometa na autocesti od divljači (u konkretnom slučaju divlje svinje).“

Na autoputu vjerojatno ne očekujete divlju svinju. Čak i da je očekujete šanse da je izbjegnete, zbog gustoće i brzine prometa, su minimalne.  Srećom, postoji ograda uz autocestu, kao i ophodarska služba zadužena za obilazak. Dođe li ipak do nesreće, tu je osiguranje. Zato i plaćate cestarinu, zar ne?

Kada do naleta na životinju na autocesti dođe pozovete policiju da napravi zapisnik, prijavite štetu na osiguravajuće društvo, napravite procjenu štete i ono što uistinu ne očekujete je – otklon!

Divljač na cesti je opasna stvar, objašnjavaju. A za opasnu stvar odgovara njen vlasnik. Tužite lovačko društvo, savjetuju. Samo što lovačko društvo nije vlasnik divljači. Dakle, ujeo vuk magare.

U nekim osiguravajućim društvima ustalila se  praksa da se takvi zahtjevi redom otklanjaju jer da je „zaštitna ograda na mjestu događaja i cijeloj dionici izgrađena u skladu s projektnom i važećom dokumentacijom, da nema evidentiranih oštećenja na zaštitnoj ogradi niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup divljači u ograđeni prostor autoceste što isključuje krivnju osiguranika za štetni događaj“. Dakle, nikakvog propusta njihovog osiguranika nema.

Kako je moguće da se divlja svinja zatekne na prostoru autoceste ako zaštitna ograda nije oštećena ostaje misterija. Nemušta objašnjenja kako je „divlja svinja specifična životinja“ ne mogu nam dočarati presudne detalje. Je li uletjela? Ispala nekome sa suvozačkog sjedala?

U pokušaju da se izbore za naplatu svoje štete oštećenici bivaju dovedeni do apsurdne situacije da obilaze autoput i ogradu uz njega tražeći – rupe. Potpuno nepotrebno!

Kao što su nepotrebni i bezbrojni sudski sporovi koje su oštećenici, zbog neadekvatne reakcije osiguravatelja, prisiljeni pokrenuti kako bi naplatili štete na svojim vozilima, a za koje je izvjesno da će završiti prilično predvidljivim obrazloženjem: „Činjenica da su divlje svinje ušle na kolnik ceste ukazuje na propuste osiguranika tuženika u održavanju iste odnosno očito je da osiguranik tuženika nije postupio ili održavao ogradu na način da je osiguravao zaštitu prometa na autocesti od divljači (u konkretnom slučaju divlje svinje).“, kako piše i u nedavnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 70 Pn-578/18.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Nevjerojatna presuda da predujmljeni novac nije potrebno vraćati je nažalost pala na županijskom sudu

Deset tisuća kuna, koje je primila kao predujam za nužne troškove, i obvezala ih se vratiti kada dobije odštetu od osiguravajućeg društva za ozljede zadobivene u prometnoj nesreći, stranka je naprosto odlučila zadržati otkazujući, kada je došao trenutak naplate, svaku suradnju. Postoji li pravosuđe u kojem to može proći? Umalo!

Kada osoba dobije novac kao predujam za sklopljeni posao, a zatim samovoljno posao otkaže, logično bi bilo da dobiveni novac vrati. Nije za takav zaključak potrebno osobito pravno znanje, niti bi trebalo biti potrebno da takav predmet završi na sudu. Parničiti se u takvom slučaju je paralela obijesnoj vožnji, nešto poput obijesnog parničenja.

Ali kada ta osoba dobije presudu da dobiveni novac nije dužna vratiti čini ti se da je nemoguće da čitaš takvu presudu, a ona je upravo pred tobom. Potpisuje ju Senka Kirša, sutkinja Općinskog suda u Rijeci, stalna služba u Opatiji (Posl. broj 76 P-2372/2018). Prvo pitanje koje si nekom logikom moraš postaviti je jesmo li mi išli na isti fakultet i čitali iste knjižurine, i potom dobili neke diplome, položili iste pravosudne ispite ili je netko krivo izdao nekome certifikat. Drugo pitanje, jesu li svi sudionici, sud i stranke, poslovno sposobni? I, napokon, je li namjera uređujućeg suca činiti štetu jednom od sudionika pa, implicite, korist drugom? Ako jest, koji je razlog? U svakom slučaju bilo bi dobro raspravnog suca zamoliti da se prekvalificira jer ovo što sada radi ne zna raditi!

Ne mogu govoriti generalno o pravosuđu. To radi ministar pravosuđa i obično laže. Laže li samo druge ili i sebe to valja njega pitati, ali radi to na uvijek isti način – statistikom. Zato bi barem sudska, javna, rasprava trebala biti festival pravosuđa, kao što su izbori festival demokracije. Notni zapis po kojem pjevamo u sudnici je zakon, koji je donesen u za to predviđenim procedurama, kako procesni tako i materijalno pravni, a onda u sudnici čujete kako falša dirigent, a vas kao sudionika strogo upozorava na svoju funkciju i zabranjuje određena pitanja. Moje, zabranjeno, pitanje tuženoj je bilo: „Je li vas ičega sram?!“ Kada već nije onoga tko vam je takav savjet dao.

Čak i kada je iskaz tužene besramno laganje, presudu je trebalo donijeti temeljem činjenica koje su nesporne, a ne na temelju iskaza stranaka, po principu ako činjenice govore drugačije to gore po činjenice. Kao pravnik, mirno sam čekao presudu, potpuno siguran u izreku i obrazloženje. Ono što sam pročitao izgledalo je kao grafit na zidu: „Ili sam glupa ili sam potkupljena, ali nešto od toga jesam!“

U međuvremenu je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru, posl. br. 10 Gž-578/2019, sudac Željko Đerđ, dakako, preinačio presudu, a temeljem zakonskih propisa, jer nije na njemu da komentira van predmeta spora. Zato ću si ja dati oduška jer sam em razočaran u pravosuđe, em prvostupanjskom presudom osobno oštećen. Primjerice, osobno sam popisao trošak zastupanja jer taj dan nisam išao s odvjetnikom već sam na raspravu, a gospođa ne uloži troškovnik u spis na dan zaključenja rasprave i odbije trošak jer troškovnik nije predan. Besramno!

Predložio bih, kao kod vozačkih ispita, da nakon pet preinačujućih presuda od strane županijskog suda sudac ide na ponovni pravosudni, a preporučljivo i test inteligencije. Poželite li me pak tužiti, gospođo sudac, nije zgorega spomenuti da je nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom.

S poštovanjem pravosuđu, tepih Vaših nogu Mihael Hribar

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Pitanja vezana uz štetu od potresa

Na brojna pitanja vezana uz štetu od potresa ne usuđujem se ni davati komentar kamoli, nedaj Bože, pravno mišljenje. Tko ima novaca i strpljenja morati će dočekati sudsku odluku. Naime, zadnji potres je u Zagrebu bio prije 140 godina, a tada nije bilo automobila. No, tu smo i nastojat ćemo vam pomoći. A za 10 godina komentirati ćemo statistiku, pa i znati rješenja.

Izboriti se sa statistikom mi je, osobno, gotovo nemoguće. Pogledajte ovu pandemiju COVID-a, rezultat toga što rade ljudi u sustavu mjerljiv je jedino statistički: koliko novih, koliko umrlih, koliko izliječenih, koliko po regijama, koliko po dobnoj skupini, koliko po spolu… Ono što je neupitno, barem koliko ja razumijem, da su smrtni ishodi kod pozitivnih na COVID pripisani svi virusu, neovisno o eventualno mogućim i drugim uzrocima. Čini mi se da tako vodena statistika zvuci prilično upozoravajuće, pa i zastrašujuće, a pitanje je koliko je pouzdana te koliko su na svjetskoj razini načini evidentiranja standardizirani, pa u toliko usporedivi.

Isto pitanje odnosi se i na statistiku koju nam servira Ministarstvo pravosuđa, odnosno pojedini općinski i županijski sudovi. Kažu da stvari idu na bolje, iako svi oni koji ocjenjuju pravosuđe, a, ne daj Bože, se s njim i susretnu, imaju potpuno druga iskustva.

Evo, nakon ovog potresa i podrhtavanja, neupitno je da je nastala šteta no upitno je tko će štetu platiti. Bilo je upitno hoće li osiguravatelji platiti štetu na automobilima koji su kasko osigurani. Hoće, ako šteta od potresa nije isključena posebnim ugovorima o kasku, uz napomenu da razni osiguravatelji imaju razne, odnosno različite posebne uvjete. Da situacija bude još interesantnija pojedini osiguravatelji su, unatoč činjenici da imaju predviđeno isključenje, voljni platiti štetu iz poslovno-promotivnih razloga.

Što je s automobilima koji su bili parkirani ispred zgrada koje su osigurane od potresa pa je sa njih pala cigla, ili što drugo, pa je to oštetilo automobil. Imamo problem je li palo sa zgrade u kojoj ste suvlasnik ili ste parkirali ispred zgrade u kojoj nemate suvlasničkih udjela. Pa kad je kao sve u redu onda dobijete tzv. utemeljeni odgovor, za dimnjak koji vam je pao sa zgrade i demolirao vaš auto, da je to viša sila i da utoliko nemate pravo na naknadu. Ako bih trebao dati savjet oštećenom ima li ili nema pravo na naknadu štete moje mišljenje je da postoji obveza plaćanja štete i da ne može biti riječ o višoj sili jer kada se netko osiguravao od potresa valjda je bilo jasno da je potres viša sila i nije neki ljudski faktor. Pokriva li ta polica samo štetu na objektu ili pokriva i štetu trećim osobama, dakle vlasnicima parkiranih automobila. U uvjetima osiguranja od potresa nema eksplicitnog odgovora, barem kod onih koje sam ja pročitao, a priznajem nisam pročitao sve uvjete svih osiguravatelja.

Što u situaciji kada je vaš automobil bio parkiran ispred zgrade koja nije imala osiguranje od potresa, a vi nemate kasko. Valja napomenuti da zgrada nema pravnu osobnost već pravnu osobnost imaju vlasnici zgrade, odnosno pojedinih stanova, a oni su svi vlasnici zajedničkog dijela kuće na kojoj je pročelje (fasada) koja je vama počinila štetu. Od koga očekivati naknadu i koga tužiti jednog ili solidarno sve vlasnike, a posebno imaju li ti suvlasnici pravo prigovora više sile unatoč neodržavanju objekta.

Imate i opciju da ste svoj automobil parkirali ispred zgrade u kojoj ste suvlasnik pa vam je vlastiti  suvlasnički dio fasade pao na krov i uništio automobil. Ako se netko nada da bi to trebalo biti plaćeno iz sredstava pričuve skrećem pažnju da pričuva nije pravna osoba već samo račun, a i taj račun je vrlo često prazan, ili u minusu, jerbo ljudi nerado plaćaju svoje obveze.

Ne usuđujem se ni davati komentar ili, nedaj Bože, pravno mišljenje. Tko ima novaca i strpljenja morati će dočekati sudsku odluku. Naime, zadnji potres je u Zagrebu bio prije 140 godina, a tada nije bilo automobila. No, tu smo i nastojat ćemo vam pomoći. A za 10 godina komentirati ćemo statistiku  pa i znati rješenja.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kratki vodič kroz naknadu štete iz prometne nesreće za sve obiteljske odvjetnike, lokalne odvjetnike, odvjetničke vježbenike i one koji se tako osjećaju:

U vezi prometne nesreće sa smrtnim ishodom iz 2017. godine zahtjev za naknadu štete uopće nije podnesen osiguravatelju nego se čeka okončanje kaznenog postupka pred nadležnim sudom,  s time da je odvjetnik postavio u ime oštećenih imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku. A, prema opisu nastanka prometnog udesa kojeg sam dobio od oštećenog, odgovornost nije ili ne bi trebala biti sporna.

Svojedobno sam zastupao tezu da su postupci radi naknade štete ustvari administrativni postupci, uz preduvjet da barataš sa nekoliko materijalno-pravnih podataka, da ne kažem znanja. „Ja i ne znam što sve znam!”- komentirala je na to jedna moja prijateljica. Žena se, naime, bavila nekom specifičnom djelatnošću pa je jednostavno bila u stanju predvidjeti probleme i rješavati ih nekom procedurom za koju nije smatrala da je neko posebno znanje.

Neki, pak ne i ne znaju što sve ne znaju. Recimo, pojedini odvjetnici koji se upuštaju u postupke naknade štete. Zbog onoga što čujem od njihovih stranaka, koje se obično obrate Udruzi kad im nešto postane sumnjivo, moja uvodna teza je davno pala u vodu.

U svojoj tridesetogodišnjoj praksi ne znam niti jednu kaznenu presudu u kojoj bi imovinskopravni zahtjev oštećeniku bio dosuđen u kaznenom postupku već sud, ako je takav zahtjev postavljen, upućuje oštećenike da svoje pravo ostvare u parnici ili u direktnoj komunikaciji sa osiguravateljem, dakle nagodbom.

Što ako čovjek koji je optužen bude oslobođen? Što ako u toku kaznenog postupka umre pa se kazneni obustavi? Odgovor je isti: Zastara! Što ako se teško razboli pa kreću prekidi do poboljšanja zdravstvenog stanja, pa žalba na eventualnu prvostupanjsku presudu, čak i ako je osuđujuća, pa čekanje do pravomoćnosti.

Gubi se i kamata, koja teče od dana postavljanja zahtjeva.

Ne postaviti, dakle, specificirani zahtjev nadležnom osiguravatelju odmah nakon dobivene punomoći i pribavljanja dokumentacije je neprofesionalno vođenje predmeta, što u određenim okolnostima može donijeti razne komplikacije.

U ovoj specifičnoj situaciji, poginuli je bio skrbnik svojoj sestri, kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, i u stvari je je uzdržavao jer nije imala nikakvih prihoda. I nema ih već tri godine, o njoj je, srećom, nastavio skrbiti sin poginulog. Pa ima kada čekati dok se neki ne nauče odvjetništvu. Ja, s druge strane, nisam tako strpljiv čovjek, pa ću pokušati ubrzati ovim kratkim vodičem kroz naknadu štete iz prometne nesreće (za sve obiteljske odvjetnike, lokalne odvjetnike, odvjetničke vježbenike i one koji se tako osjećaju):

Nakon što dobiju dokumentiran zahtjev svi osiguravatelji u roku desetak dana preko HUO-a imaju mogućnost dobiti tzv. protokole prometnih nesreća. Dakle, vrlo precizan opis događaja prema kojem mogu riješiti štetu.

Nakon mjesec dana gotov je i zapisnik u kojem su opisani detalji prometne nesreće i prosljeđuje se kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu koje, ako nade osnovanim, piše optužnicu.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Vratite suđenje u okvire zakona, a ne improvizacije, medija, političkih odluka i politikanstva interesnih grupacija.

Poštovani predsjedniče Vrhovnog suda,

ohrabren dugogodišnjim iskustvom u predmetima naknade štete uzimam si za pravo javno komentirati vaše obraćanje javnosti povodom nesuvisle presude Općinskog suda u Zagrebu kojom je nepravomoćno dosuđen iznos od 50 000 kn ženi koja je jasno dokazala da je bila maltretirana (glagolski vid trajni) i višestruko silovana, a koji bi dosuđeni iznos trebao predstavljati pravičnu naknadu za pretrpljeni užas kroz koji je morala proći.

U jednom slučaju kada sam vam se obratio, tada kao predsjedniku općinskog suda, rekao sam da ću jasno iznijeti subjekt, predikat i namjeru svog obraćanja pa ću i sada nastojati slijediti tu ideju. Dakle, obraćam vam se jer je pravosuđe nesuvislo i nedoraslo, a vi možete nešto promijeniti jer ste na funkciji koja vam to omogućava i imate za to potreban alat, opća sjednicu Građanskog odjela Vrhovnog suda.

Vaš prethodnik g. Hrvatin (http://www.naknadastete.hr/selo-gori-a-baba-se-ceslja/) je uspio prodati dušu đavlu priređujući tzv. Orijentacijske kriterije, koordinirane vaninstitucionalno s vještacima medicinske struke, s HUO-om i osiguravateljima, a koji su rezultirali ovakvim presudama. O jasnom tragu novca u tom slučaju sam već pisao, pisao sam i o načinu organizacije famoznog seminara u Opatiji, koji je trebao amenovati uradak vještaka, naručen od osiguravatelja, a sve na plaćenom ladanju u Opatiji u organizaciji Ingbiroa, financiran od strane HUO-a, blagoslovljen prisutnošću nekoliko sudaca županijskih sudova, nekoliko općinskih sudaca i, kao kruna, posebno ugošćenim g. Hrvatinom. Sve je lako dokazivo, piše u zapisnicima HUO-a, potom u financijskim podacima Ingbiroa, piše i u prihodovnim karticama pojedinih vještaka pa čak i g. Hrvatin u svojoj imovinskoj kartici ima evidentirane podatke o honoraru za održane seminare u organizaciji Ingbiroa. Postoji čak i kolateralna žrtva, jedna gospođa koja je dobila momentalni otkaz u Ingbirou jer mi je prenijela, ne znajući s kim priča sve detalje o organizaciji akcije.

No, vratimo se na problem. A problem je što se sve to što se odigralo u Opatiji trebalo dogoditi na općoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda, a ne na nekom plaćenom ladanju. Uza sve rezerve koje je naglašavao g. Jakob Miletić, tadašnji predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda (http://www.naknadastete.hr/jakob-miletic-vrhovni-sud-o-orijentacijskim-tablicama-za-procjenu-ostecenja-zdravlja/), stvari su ubrzo krenule upravo u pravcu koji je i zamišljen na krivom mjestu sa krivim sudionicima. Dakle, on je ipak načelno obranio mogućnost da se službeno uvedu tzv. tablice invaliditeta, orkestrirane od zainteresiranih, naglašavajući pritom značenje termina orijentacijski, ali se vrlo brzo pretvorilo u sudovanje koje se svodi na zbrajanje množenje, a ne na suđenje. Presude pišu vještaci a uredujući sudac ih samo potpisuje. Vama je sigurno poznato, ali je dobro za svaki slučaj naglasiti, da ti vještaci honorarno rade za pojedina osiguravajuća društva i radit će sve do onda do kada budu, hm, ispunjavali očekivanja.

Bezbrojna obrazloženja presuda koja sam pročitao daju mi za pravo da to nazovem nesuvislim i nedoraslim pravosuđem, komotnim odrađivanjem statistika i potvrđujućih presuda (http://www.naknadastete.hr/sto-ne-valja-s-orijentacijskim-kriterijima-vsrh-za-istu-ozljedu-u-italiji-biste-dobili-dvadeset-puta-vecu-odstetu-od-osiguranja/). Ako vi sada, kao predsjednik Vrhovnog suda, navodite da je predmet koji je bio povod vašem obraćanju javnosti trebalo riješiti nagodbom s državnim odvjetništvom, što je točno, bilo bi korektno reći koliko je predmeta riješeno na taj način.

Ili da vam ja nabrojim? Kornatska tragedija, nakon što premijer traži da se slučaj nagodi nakon puno godina sudovanja pa se stvar dogodi, po meni bez pravnog osnova, ali s političkom voljom i, vidi vraga, izvan orijentacijskih kriterija. Osobno mi je drago da je čovjek dobio naknadu. A RH još pritom nije priznala odgovornost… Zatim slučaj čovjeka koji je zbog greške liječnika u riječkoj bolnici ostao invalid i dobio naknadu potpuno van uobičajenih orijentacijskih kriterija zahvaljujući snazi medija. Ili da spomenem nagodbu obitelji Zec s RH?

Državno odvjetništvo, a to isto tako znate, ne funkcionira samostalno u smislu da sklapa nagodbe bez prethodne suglasnosti Ministarstva pravosuđa, ili Ministarstva unutarnjih poslova, povodom neisplaćenih prekovremeni sati policajaca, ili ministarstva zdravstva zbog grešaka u liječenju itd.

Nije novčić koji ste izgubili ispod bandere koja svijetli nego tamo gdje novčić jest. I molim vas da rješenja tražite tamo gdje rješenja jesu, dakle na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda.  Vratite suđenje u okvire zakona, a ne improvizacije, medija, političkih odluka i politikanstva interesnih grupacija.

Imam velika očekivanja od vas jer sam jednom imao u rukama vašu presudu kojom ste tada, kao sudac Vrhovnog suda, odbili zahtjev za trošak jednom osiguravajućem društvu, a uz obrazloženje koje možda nije bilo ex lege, ali je bilo pravedno.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kada se radi o pravnim ili, bolje reći, proceduralnim postupcima, mahom smo uvjereni u svoje znanje i dostatnost.

Često se srećemo s neostvarivim zahtjevima naših stranaka, redovno popračenima zgodnim komentarima u stilu: „Čujte, ja taj auto imam već 20 godina i uvijek me služil, uvijek je zapalil i nikad me nije ostavil na cesti.. I sada me neka budala puknula, a oni veliju da auto nije za popravak, nek da je to neka totalna šteta. I da mi daju 1000 eura za moj auto! Pa kaj si ja morem za te nofce kupiti?!“ Ako odgovoriš da je popravak ekonomski neisplativ, što je točan odgovor, onda na pitanje odgovaraju pitanjem: „A zakaj sam ja k vama došel?“  Obično odovorim: „Zato da dobijete točnu informaciju.“, a kada sam raspoložen za nadmudrivanje i sam postavim protupitanje: „Jeste li kada imali kravu koja ima dvadest godina? Jel krava davala telce?“

Obično nam nije nikakav problem naručiti vodoinstalatera, električara ili bilo kojeg drugog majstora kada nam zatreba. Ono što ne znaš učiniti sam i valja riješiti tako da konzultiraš nekoga tko se tim zanimanjem bavi, pa je za očekivati da će u nešto kraćem vremenu doći do rezultata i poštedjeti te od nagađanja i metode pokušaja i pogreške. No, kada se radi o pravnim ili, bolje reći, proceduralnim postupcima, mahom smo uvjereni u svoje znanje i dostatnost, a obično smo naoružani jedino osjećajem za pravdu i uvjereni da je to dostatan alat za rješavanje svih naših nastalih problema, a pogotovo kada smo sigurni da za nastanak tih problema nismo krivi ni odgovorni. Recimo to ovako, ako si krenuo od točke A prema točki B, a izabrao si krivi pravac, nikada nećeš doći tamo gdje si naumio, osim možda slučajno.

Kada se radi o povredama uzrokovanim prometnim udesom često nije lako predvidjeti ishod postupka, pa čak i kada je sve po zakonu, bogami nije u redu, da ne kažem nije pravedno.  Najupečatljiviji je primjer oštečeni koji je prije nesreće bio slijep na jedno oko, a nakon nesreće je izgubio vid i na drugo oko, dakle potpuno oslijepio. Štetnik, odnosno osiguravatelj, odgovara samo za štetu koja je u uzročno posljedičnoj vezi s nesrećom i jasno je da s prethodnim nedostatkom vida na jednom oku nema veze. Pa vi objasnite osobi koja je u potpunosti oslijepila kako ima pravo na samo 33% invaliditeta i kako je to zakonito.

Manje dramatični, ali jednako upitni slučajevi događaju se na dnevnoj osnovi. 0soba u svom zdravstvenom kartonu, koji se uvijek traži u sudskom postupku, ima evidentirane smetnje s, primjerice kičmom, razne razne hernije diska, lumboišlagije, smetnje krvotoka, otežano hodanje i sl. Nakon prometnog udesa simptomi eskaliraju, čovjek završava na hodalici ili štakama pa čak i u kolicima. I uz bezbrojna vještačenja teško je razlučiti što je uzrokovano prometnom nesrećom, a što je bilo od ranije,  je li bolovanje, koje je dugotrajno, u vezi s nesrećom ili je ustvari posljedica ranije bolesti.

Liječnička dokumentacija priča je za sebe. Oni koji pišu vašu liječničku dokumentaciju u one zdravstvene kartone ne računaju s tim da to rade za potrebe sudskog postupka i da bi moralo biti što preciznije, a za preciznost treba i nešto vremena. Obično su zauzeti spašavanjem vašeg života pa i ne evidentiraju sve što vam se dogodilo. Pa tko se bavi hematomima, reznim ranama i lomom rebara ako mora amputirati nogu? I tako kasnije problem s dokazivanjem eskalira. Poučen tim iskustvima od sada osobno, kada mi se postavi ono klasično pitanje kako sam, odgovaram: „Pokazat će obdukcija!“

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail