Kratki vodič kroz naknadu štete iz prometne nesreće za sve obiteljske odvjetnike, lokalne odvjetnike, odvjetničke vježbenike i one koji se tako osjećaju:

U vezi prometne nesreće sa smrtnim ishodom iz 2017. godine zahtjev za naknadu štete uopće nije podnesen osiguravatelju nego se čeka okončanje kaznenog postupka pred nadležnim sudom,  s time da je odvjetnik postavio u ime oštećenih imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku. A, prema opisu nastanka prometnog udesa kojeg sam dobio od oštećenog, odgovornost nije ili ne bi trebala biti sporna.

Svojedobno sam zastupao tezu da su postupci radi naknade štete ustvari administrativni postupci, uz preduvjet da barataš sa nekoliko materijalno-pravnih podataka, da ne kažem znanja. „Ja i ne znam što sve znam!”- komentirala je na to jedna moja prijateljica. Žena se, naime, bavila nekom specifičnom djelatnošću pa je jednostavno bila u stanju predvidjeti probleme i rješavati ih nekom procedurom za koju nije smatrala da je neko posebno znanje.

Neki, pak ne i ne znaju što sve ne znaju. Recimo, pojedini odvjetnici koji se upuštaju u postupke naknade štete. Zbog onoga što čujem od njihovih stranaka, koje se obično obrate Udruzi kad im nešto postane sumnjivo, moja uvodna teza je davno pala u vodu.

U svojoj tridesetogodišnjoj praksi ne znam niti jednu kaznenu presudu u kojoj bi imovinskopravni zahtjev oštećeniku bio dosuđen u kaznenom postupku već sud, ako je takav zahtjev postavljen, upućuje oštećenike da svoje pravo ostvare u parnici ili u direktnoj komunikaciji sa osiguravateljem, dakle nagodbom.

Što ako čovjek koji je optužen bude oslobođen? Što ako u toku kaznenog postupka umre pa se kazneni obustavi? Odgovor je isti: Zastara! Što ako se teško razboli pa kreću prekidi do poboljšanja zdravstvenog stanja, pa žalba na eventualnu prvostupanjsku presudu, čak i ako je osuđujuća, pa čekanje do pravomoćnosti.

Gubi se i kamata, koja teče od dana postavljanja zahtjeva.

Ne postaviti, dakle, specificirani zahtjev nadležnom osiguravatelju odmah nakon dobivene punomoći i pribavljanja dokumentacije je neprofesionalno vođenje predmeta, što u određenim okolnostima može donijeti razne komplikacije.

U ovoj specifičnoj situaciji, poginuli je bio skrbnik svojoj sestri, kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, i u stvari je je uzdržavao jer nije imala nikakvih prihoda. I nema ih već tri godine, o njoj je, srećom, nastavio skrbiti sin poginulog. Pa ima kada čekati dok se neki ne nauče odvjetništvu. Ja, s druge strane, nisam tako strpljiv čovjek, pa ću pokušati ubrzati ovim kratkim vodičem kroz naknadu štete iz prometne nesreće (za sve obiteljske odvjetnike, lokalne odvjetnike, odvjetničke vježbenike i one koji se tako osjećaju):

Nakon što dobiju dokumentiran zahtjev svi osiguravatelji u roku desetak dana preko HUO-a imaju mogućnost dobiti tzv. protokole prometnih nesreća. Dakle, vrlo precizan opis događaja prema kojem mogu riješiti štetu.

Nakon mjesec dana gotov je i zapisnik u kojem su opisani detalji prometne nesreće i prosljeđuje se kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu koje, ako nade osnovanim, piše optužnicu.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Vratite suđenje u okvire zakona, a ne improvizacije, medija, političkih odluka i politikanstva interesnih grupacija.

Poštovani predsjedniče Vrhovnog suda,

ohrabren dugogodišnjim iskustvom u predmetima naknade štete uzimam si za pravo javno komentirati vaše obraćanje javnosti povodom nesuvisle presude Općinskog suda u Zagrebu kojom je nepravomoćno dosuđen iznos od 50 000 kn ženi koja je jasno dokazala da je bila maltretirana (glagolski vid trajni) i višestruko silovana, a koji bi dosuđeni iznos trebao predstavljati pravičnu naknadu za pretrpljeni užas kroz koji je morala proći.

U jednom slučaju kada sam vam se obratio, tada kao predsjedniku općinskog suda, rekao sam da ću jasno iznijeti subjekt, predikat i namjeru svog obraćanja pa ću i sada nastojati slijediti tu ideju. Dakle, obraćam vam se jer je pravosuđe nesuvislo i nedoraslo, a vi možete nešto promijeniti jer ste na funkciji koja vam to omogućava i imate za to potreban alat, opća sjednicu Građanskog odjela Vrhovnog suda.

Vaš prethodnik g. Hrvatin (http://www.naknadastete.hr/selo-gori-a-baba-se-ceslja/) je uspio prodati dušu đavlu priređujući tzv. Orijentacijske kriterije, koordinirane vaninstitucionalno s vještacima medicinske struke, s HUO-om i osiguravateljima, a koji su rezultirali ovakvim presudama. O jasnom tragu novca u tom slučaju sam već pisao, pisao sam i o načinu organizacije famoznog seminara u Opatiji, koji je trebao amenovati uradak vještaka, naručen od osiguravatelja, a sve na plaćenom ladanju u Opatiji u organizaciji Ingbiroa, financiran od strane HUO-a, blagoslovljen prisutnošću nekoliko sudaca županijskih sudova, nekoliko općinskih sudaca i, kao kruna, posebno ugošćenim g. Hrvatinom. Sve je lako dokazivo, piše u zapisnicima HUO-a, potom u financijskim podacima Ingbiroa, piše i u prihodovnim karticama pojedinih vještaka pa čak i g. Hrvatin u svojoj imovinskoj kartici ima evidentirane podatke o honoraru za održane seminare u organizaciji Ingbiroa. Postoji čak i kolateralna žrtva, jedna gospođa koja je dobila momentalni otkaz u Ingbirou jer mi je prenijela, ne znajući s kim priča sve detalje o organizaciji akcije.

No, vratimo se na problem. A problem je što se sve to što se odigralo u Opatiji trebalo dogoditi na općoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda, a ne na nekom plaćenom ladanju. Uza sve rezerve koje je naglašavao g. Jakob Miletić, tadašnji predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda (http://www.naknadastete.hr/jakob-miletic-vrhovni-sud-o-orijentacijskim-tablicama-za-procjenu-ostecenja-zdravlja/), stvari su ubrzo krenule upravo u pravcu koji je i zamišljen na krivom mjestu sa krivim sudionicima. Dakle, on je ipak načelno obranio mogućnost da se službeno uvedu tzv. tablice invaliditeta, orkestrirane od zainteresiranih, naglašavajući pritom značenje termina orijentacijski, ali se vrlo brzo pretvorilo u sudovanje koje se svodi na zbrajanje množenje, a ne na suđenje. Presude pišu vještaci a uredujući sudac ih samo potpisuje. Vama je sigurno poznato, ali je dobro za svaki slučaj naglasiti, da ti vještaci honorarno rade za pojedina osiguravajuća društva i radit će sve do onda do kada budu, hm, ispunjavali očekivanja.

Bezbrojna obrazloženja presuda koja sam pročitao daju mi za pravo da to nazovem nesuvislim i nedoraslim pravosuđem, komotnim odrađivanjem statistika i potvrđujućih presuda (http://www.naknadastete.hr/sto-ne-valja-s-orijentacijskim-kriterijima-vsrh-za-istu-ozljedu-u-italiji-biste-dobili-dvadeset-puta-vecu-odstetu-od-osiguranja/). Ako vi sada, kao predsjednik Vrhovnog suda, navodite da je predmet koji je bio povod vašem obraćanju javnosti trebalo riješiti nagodbom s državnim odvjetništvom, što je točno, bilo bi korektno reći koliko je predmeta riješeno na taj način.

Ili da vam ja nabrojim? Kornatska tragedija, nakon što premijer traži da se slučaj nagodi nakon puno godina sudovanja pa se stvar dogodi, po meni bez pravnog osnova, ali s političkom voljom i, vidi vraga, izvan orijentacijskih kriterija. Osobno mi je drago da je čovjek dobio naknadu. A RH još pritom nije priznala odgovornost… Zatim slučaj čovjeka koji je zbog greške liječnika u riječkoj bolnici ostao invalid i dobio naknadu potpuno van uobičajenih orijentacijskih kriterija zahvaljujući snazi medija. Ili da spomenem nagodbu obitelji Zec s RH?

Državno odvjetništvo, a to isto tako znate, ne funkcionira samostalno u smislu da sklapa nagodbe bez prethodne suglasnosti Ministarstva pravosuđa, ili Ministarstva unutarnjih poslova, povodom neisplaćenih prekovremeni sati policajaca, ili ministarstva zdravstva zbog grešaka u liječenju itd.

Nije novčić koji ste izgubili ispod bandere koja svijetli nego tamo gdje novčić jest. I molim vas da rješenja tražite tamo gdje rješenja jesu, dakle na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda.  Vratite suđenje u okvire zakona, a ne improvizacije, medija, političkih odluka i politikanstva interesnih grupacija.

Imam velika očekivanja od vas jer sam jednom imao u rukama vašu presudu kojom ste tada, kao sudac Vrhovnog suda, odbili zahtjev za trošak jednom osiguravajućem društvu, a uz obrazloženje koje možda nije bilo ex lege, ali je bilo pravedno.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kada se radi o pravnim ili, bolje reći, proceduralnim postupcima, mahom smo uvjereni u svoje znanje i dostatnost.

Često se srećemo s neostvarivim zahtjevima naših stranaka, redovno popračenima zgodnim komentarima u stilu: „Čujte, ja taj auto imam već 20 godina i uvijek me služil, uvijek je zapalil i nikad me nije ostavil na cesti.. I sada me neka budala puknula, a oni veliju da auto nije za popravak, nek da je to neka totalna šteta. I da mi daju 1000 eura za moj auto! Pa kaj si ja morem za te nofce kupiti?!“ Ako odgovoriš da je popravak ekonomski neisplativ, što je točan odgovor, onda na pitanje odgovaraju pitanjem: „A zakaj sam ja k vama došel?“  Obično odovorim: „Zato da dobijete točnu informaciju.“, a kada sam raspoložen za nadmudrivanje i sam postavim protupitanje: „Jeste li kada imali kravu koja ima dvadest godina? Jel krava davala telce?“

Obično nam nije nikakav problem naručiti vodoinstalatera, električara ili bilo kojeg drugog majstora kada nam zatreba. Ono što ne znaš učiniti sam i valja riješiti tako da konzultiraš nekoga tko se tim zanimanjem bavi, pa je za očekivati da će u nešto kraćem vremenu doći do rezultata i poštedjeti te od nagađanja i metode pokušaja i pogreške. No, kada se radi o pravnim ili, bolje reći, proceduralnim postupcima, mahom smo uvjereni u svoje znanje i dostatnost, a obično smo naoružani jedino osjećajem za pravdu i uvjereni da je to dostatan alat za rješavanje svih naših nastalih problema, a pogotovo kada smo sigurni da za nastanak tih problema nismo krivi ni odgovorni. Recimo to ovako, ako si krenuo od točke A prema točki B, a izabrao si krivi pravac, nikada nećeš doći tamo gdje si naumio, osim možda slučajno.

Kada se radi o povredama uzrokovanim prometnim udesom često nije lako predvidjeti ishod postupka, pa čak i kada je sve po zakonu, bogami nije u redu, da ne kažem nije pravedno.  Najupečatljiviji je primjer oštečeni koji je prije nesreće bio slijep na jedno oko, a nakon nesreće je izgubio vid i na drugo oko, dakle potpuno oslijepio. Štetnik, odnosno osiguravatelj, odgovara samo za štetu koja je u uzročno posljedičnoj vezi s nesrećom i jasno je da s prethodnim nedostatkom vida na jednom oku nema veze. Pa vi objasnite osobi koja je u potpunosti oslijepila kako ima pravo na samo 33% invaliditeta i kako je to zakonito.

Manje dramatični, ali jednako upitni slučajevi događaju se na dnevnoj osnovi. 0soba u svom zdravstvenom kartonu, koji se uvijek traži u sudskom postupku, ima evidentirane smetnje s, primjerice kičmom, razne razne hernije diska, lumboišlagije, smetnje krvotoka, otežano hodanje i sl. Nakon prometnog udesa simptomi eskaliraju, čovjek završava na hodalici ili štakama pa čak i u kolicima. I uz bezbrojna vještačenja teško je razlučiti što je uzrokovano prometnom nesrećom, a što je bilo od ranije,  je li bolovanje, koje je dugotrajno, u vezi s nesrećom ili je ustvari posljedica ranije bolesti.

Liječnička dokumentacija priča je za sebe. Oni koji pišu vašu liječničku dokumentaciju u one zdravstvene kartone ne računaju s tim da to rade za potrebe sudskog postupka i da bi moralo biti što preciznije, a za preciznost treba i nešto vremena. Obično su zauzeti spašavanjem vašeg života pa i ne evidentiraju sve što vam se dogodilo. Pa tko se bavi hematomima, reznim ranama i lomom rebara ako mora amputirati nogu? I tako kasnije problem s dokazivanjem eskalira. Poučen tim iskustvima od sada osobno, kada mi se postavi ono klasično pitanje kako sam, odgovaram: „Pokazat će obdukcija!“

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kada dva sudska postupka rezultiraju s dva različita krivca za istu prometnu nesreću.

Iz jedne nesreće vode se dva sudska predmeta , u jednom zahtjev za naplatu štete na vozilu, materijalne štete, u kojem sud odbija tužitelja uz navod da je isključivo kriv za nastali udes, a u drugom predmetu iz istog događa, nematerijalna šteta u kojem slučaju sud u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev i utvrđuje da je drugi sudionik isključivo odgovoran za štetu. Dakle, isti događaj, dva različita suca, dva različita vještaka i dvije različite odluke. Kako je to moguće?

U situaciji kada vam stranka dolazi u kancelariju tražeći savjet, odnosno realizaciju štete za koju smatra da ima pravo naplatiti u konkretnom slučaju, jedini točan odgovor koji joj možete ponuditi je:  Ne znam, valja sačekati pravomoćnu presudu. Konkretan dokaz tome su predmeti Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn 2009/12 i Pn 1576/12, a koji se odnose na isti događaj, točnije istu prometnu nesreću. No, to što se odnose na isti događaj ne znači  i da im je ishod isti.

Podloga jednoj i drugoj presudi su vještački nalazi, jedini problem je što su, eto, a na temelju istih podataka, potpuno različiti. Nema tu nikakve teorije zavjere, niti sumnje o nekom namještanju, jednostavno se radi o različitom interpretiranju istih podataka i materijalnih dokaza.

Kako je do toga došlo? Evo istinitog primjera. Vještak medicinske struke, upisan na listu vještaka Županijskog suda u Zagrebu, mlad perspektivan liječnik, znalac u svom poslu, ali ga muči besparica. Naknade za vještačenje nisu baš velike, ali znaju biti zgodna nadopuna porodičnom budžetu. No, kako doći do situacije da te netko predloži, a potom sud odredi za vještaka? Pa tako da se ponudiš odvjetničkim uredima da ćeš, u okviru svojih znanja, korektno izvještači ti u primjerenim rokovima i paziti da ne oštetiš tužitelja.

I stvar kreće, ugledni doktor za vrijeme svojih dežurstava poziva oštećene u svoju bolnicu, obavi klinički pregled, napiše nalaz i pazi da ne ošteti tužitelj nekim restriktivnim tumačenjima ozljeda. Posao kreće, spisa je sve više, novčića isto tako.

No, on postaje smetnja osiguravateljima koji također prate tko od vještaka ima puno posla i puno nalaza, pa bi bilo red da prestane paziti da ne ošteti stradaloga i počne paziti da ne ošteti osiguravatelja. Za dodatno pojašnjenje obratite se predsjedničkom kandidatu Juričanu, tj. Bandiću, čini se da on najbolje tumači takve malverzacije.

Uglavnom, s osiguranjima posao krene u pravom smislu, neki se toliko zanesu pa prestanu zvati na pregled stranku nego vještače medicinsku dokumentaciju bez pregleda,  a koji put i u copy-paste varijanti. Vama za orijentir, vještački nalaz košta između 1500 i 3000 kuna, ovisno o praksi županijskog suda.  U Zagrebu su cijene niže zbog velike konkurencije, a na lokalnoj razini cijene rastu jer je konkurencija među vještacima mala.

Na vrhuncu, kada zbilja postanu neko ime budu pozvani i da institucionalno odrade posao za velikog naručitelja Hrvatski ured za osiguranja koji dobiva zahtjev od svojih članova, osiguravatelja, da se uvede reda, a pritom se pazi da osiguravatelji ne bi bili oštećeni pa tako nastadoše i tablice po kojima će se kasnije obvezno vještačiti i iskazivati relevantne postotke množeći i zbrajajući koje sudovi kasnije dolaze do pravičnog obeštećenja oštećenih.

O ovoj temi bih imao još puno toga za reći no nastojat ću se suzdržati, barem dok mi svojim lajkovima i komentarima ne pokažete da vas tema interesira.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Što ne valja s Orijentacijskim kriterijima VSRH: Za istu ozljedu u Italiji biste dobili dvadeset puta veću odštetu od osiguranja

Odvjetničkim krugovima odnedavna cirkulira dopis odvjetnika Brune Spiza kojim objašnjava kako je za tešku ozljedu crijeva i 25% invalidnosti njegovoj stranki dosuđeno 44.000,00 kn, a za istu takvu ozljedu s istim postotkom invalidnosti talijansko osiguranje ponudilo je oštećeniku iznos od 115.000 eura, čime još jednom ukazuje na anomaliju u pogledu visine štete, odnosno visine za odštetu dosuđenih iznosa, a koji znatno odstupaju od prakse drugih članica Europske unije.

Osobno se sa iznijetom tezom slažem i smatram da se radi o nakaradnoj praksi u Hrvata, ali imam nekoliko komentara. Odvjetnik Spiz je, kao i ja, sada prisiljen baviti se posljedicama, a ne stvarnim uzrokom. Uzrok pak, Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda, još smo prije sedam godina ocijenili, proglasili i prokazali kao jedan od oblika organiziranog i sofisticiranog oblika pravosudnog kriminala. Tako da je sada deplasirano da se čudimo posljedicama, kako bi to narod lijepo rekao, “ko pura dreku”. Dakle, uvaženi odvjetniče, i odvjetnici, hajde da se naprosto složimo da je samo donošenje Orijentacijskih kriterija ključ današnjeg stanja.

Ona priča o tablicama temeljem kojih bi se dosuđivali iznosi naknade štete bila je šlag na torti, a izbjegnuta je koliko-toliko u zadnji čas ili, točnije, par dana prije tzv. seminara u Opatiji. Pisao sam tada svim relevantnim subjektima, navodeći ne tako slabe argumente, i slali dopise i  predsjedniku Vrhovnog suda g. Hrvatinu, njegovom zamjeniku g. Jakobu Miletiću, i predsjedniku HUO-a g. Paukoviću, i HANFA-i. Usputno smo obavijestili i tadašnju premijerku gđu Kosor, a kasnije i tajnicu vlade g. Milanovića gđu Matković, ove zadnje samo kako im ne bi upalio alibi da nisu znali. Ponudio sam se i Hrvatskoj odvjetničkoj komori no njihov stav je bio da ne treba istupati ni s kim tko joj ne uplaćuje članarinu. A sve je već tada bilo jasno i dalo se dokazati.

Jasno je da treba napraviti razliku između Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, koji su doneseni u propisnoj proceduri, i “seminara” u Opatiji gdje su, o trošku osiguravatelja, mudrovali predsjednici županijskih sudova i nekoliko sudaca, ali to su dva događaja na istom tragu, tragu istog novca.

Logično je i legitimno da osiguravatelji traže način kako čim manje platiti no problematičan je, što je već opisano u filmu “Kum” koji se bavi sličnim incestom,  incest pravosuđa i biznisa. Ponavljam, g. Hrvatin, tadašnji predsjednik Vrhovnog suda, dio je tog incesta,  a njegov plod su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda i, izbjegnuti blizanac, tablično određivanje visine štete.  

I svi su se pravili da im tu ništa ne smrdi, i pravosudni djelatnici na ležaljkama u Opatiji, i osiguravatelji koji su pazili da im štogod ne uzmanjka, i vještaci, i HUO, ma i direktori hotela. Dnevnice su svima slatke. Rezultate sada imamo, baš i upravo takve kakvima ih je opisao odvjetnik Bruno Spiz.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Za pojedine prekršaje sada možete dobiti dvostruko više bodova.

Negativni prekršajni bodovi u sustavu su 23 godine, a da dio vozača nikada nije naučio što oni znače, za koje se prekršaje dodjeljuju i kada se brišu. Negativni prekršajni bodovi su pravna posljedica osude, što znači da ih MUP automatski unosi u svoj sustav po pravomoćnosti rješenja o prekršaju i o tome ne dobivate nikakvu posebnu obavijest. Što ne znači da ne trebate voditi računa o tome koliko ih imate jer ih  je sada prikupiti lakše nego ikada, a posljedice su ozbiljne.

Naime, posljednjim izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama maksimalan broj bodova za najteže prekršaje je povećan. Tako od 01.08. za najteže prekršaje možete zaraditi i šest bodova, a bodovi su uvedeni i za prekršaje za koje to do sada nije bio slučaj.

Koliko je propisano trajanje zaštitne mjere i broj negativnih prekršajnih bodova pogledajte u tablici:

Podsjećamo da broj svojih bodova možete u svakom trenutku provjeriti na stranicama MUP-a.

Mladom vozaču koji je u dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, baš kao i vozaču koji je u istom razdoblju prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojima je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da dvije godine ne mogu podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole.

Kategorijama vozača s jednakim brojem prikupljenih negativnih prekršajnih bodova u jednakom razdoblju, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola ako im je u tom razdoblju oduzeta ili prijavljena izgubljenom.

Dvije godine zabrane podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole dobit će i osoba koja je u dvije godine prikupila devet negativnih prekršajnih bodova, a nije niti stekla pravo upravljanja motornim vozilom, odnosno još nije niti položila vozački ispit.

Dakle, pamet u glavu i oprezno, ako ne želite ponovno u auto-školu. Ako ste bili neoprezni i prikupili pokoji bod valja vam znati da se protekom roka od dvije godine bodovi se automatski brišu iz sustava.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Plaćanje kazne za nepropisno parkiranje moguće je izbjeći, ako to baš želite

Obzirom da nas vrlo često pitate za savjete najbolji koji ćemo vam danas dati je da se učlanite u Udrugu. Za 125 kn godišnje članarine, u vrijeme kada vam treba, dobiti ćete sve potrebne informacije.

No, kako je jedan od vaših najčešćih upita vezan za nepropisno parkiranje, pokušat ćemo vam dati i detaljne upute kako se ponašati, a u cilju izbjegavanja plaćanja kazne zbog pogrešnog parkiranja. Cca 20 posto ovakvih kazni je naplativo, a razlog tome je, prije svega, činjenica da je teško utvrditi počinitelja prekršaja, odnosno da je riječ o djelu nepoznatog počinitelja, a što je jedan od razloga zašto je nadležnost nad pogrešnim parkiranjem gotovo u potpunosti prepuštena prometnom redarstvu.

Kada se, dakle, nađete u situaciji u da nepropisno parkirate, i budete u tome opaženi, evo što vam je za činiti, po koracima:

1. Prometno redarstvo će na vašu kućnu adresu, ako ste vlasnik vozila, uputiti upit u kojem vas traži da navedete tko je navedenog dana upravljao vozilom odnosno ostavio ga pogrešno parkirano. Ovom zahtjevu svakako udovoljite jer vas inače čeka kazna u iznosu od 2000 kn. No, ovdje imate prostora za davanje mašti na volju. Svi već imamo nekoga tko je u Irskoj, ili možda u nekim dalekim prekomorskim zemljama. Kopija prve stranice putovnice ili osobne iskaznice biti će dostatna u kontekstu vjerodostojne dokumentacije i nju obvezno dostavite.

2. Kada šaljete podatak o vozaču svakako to učinite preporučenom poštom uz povratnicu.

3.  Prometno redarstvo će vam, unatoč tome, izdati obvezni prekršajni nalog, po članku 229 ZSPC-a, navodeći da niste na vrijeme dostavili vjerodostojan podatak o vozaču. Na isti se obvezno žalite, u kontekstu da ste tražene podatke dostavili i navedeno možete dokazati.

4. Biti ćete pozvani kod suca za prekršaje gdje, s onom povratnicom koju smo savjetovali i podatkom o preporučenoj pošiljci, dokazujete da ste nadležne obavijestili tko je upravljao vozilom.

5. Kod sutkinje za prekršaj ili, rjeđe, suca, ponašajte se pristojno. Naime, oni nisu glupi i znaju o čemu se radi, ali su isto tako, vezani pravilom in dubio pro reo – dakle, u slučaju sumnje o vašoj krivnji dužni su vas osloboditi. Što ih ne čini uvijek sretnima. Primjera radi ću citirati obrazloženje jednog prekršajnog suca : „ovaj sudac se užasava ljudi koji na ovakav način izigravaju propise države u kojoj žive i pokušavaju izbjeći prekršajnu odgovornost što ne priliči ozbiljnim ljudima… olako držeći da ovaj sudac nema „pametnijeg posla“ nego se baviti njihovim nepropisnim parkiranjima“. No, posebno naglašavam da je gospođa sudac potpuno u pravu, ali je, unatoč tome, donijela zakonito rješenje i odbacila prekršajnu prijavu. Daljnje obrazloženje ispuštam kao nepotrebno.

Dakle, na vama je odluka želite li se boriti ili želite biti ozbiljni ljudi i platiti pola kazne u roku od tri dana.

U svim normalnim zemljama, inače, za pogrešno parkiranje odgovara vlasnik vozila.

O situaciji kada je vozilo u vlasništvu lizinga ćemo u drugom  nastavku. Kada se učlanite.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

U slučaju gubitka sudskog spora možete biti dužni namiriti troškove postupka ne samo tuženiku nego čak trima stranama. Kako?

Zamislite nemilu situaciju u kojoj stradate kao putnik u vozilu svog prijatelja na način da vas drugo vozilo udari odostraga. Kao treća strana nesporno imate pravo na naknadu štete od bilo koje strane pa podnosite zahtjev po polici osiguranja svog prijatelja. No, tijekom postupka osiguravatelj vozila koje vas je udarilo javlja se kao umješač. Što to znači za postupak i za vas?

Umješač (intervenijent) je treća osoba koja u parnici koja se vodi između određenih stranaka, pridružuje jednoj od njih, na način da sama ne postaje stranka, ali ima pravni interes da stranka kojoj se pridružila uspije u parnici, budući da se pravne posljedice presude mogu posredno odraziti i na njegovu pravnu situaciju. Obzirom da osiguravatelj vašeg prijatelja, nakon što isplati vama štetu, ima pravo tzv. regresa od osiguravatelja koji je kriv za prometnu nesreću, dakle osiguravatelj u čijem ste vozilu nastradali traži tzv. miješanje u parnicu onoga tko će na kraju štetu i platiti.

Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umiješa u parnicu. U daljnjem tijek u parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio. Ako je umješač stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je podnijeti i izvanredni pravni lijek.

Status umješača u parnicama radi naknade štete može imati vrlo ozbiljne implikacije sa aspekta parničnog troška. Na trošak vođenja postupka, razmjerno uspjehu u parnici, naime, ima pravo i umješač, što znači da ćete kao tužitelj platiti dva puta trošak, odnosno njegov razmjerni dio, kako prvotuženiku, tako i umješaču.

A što tek ako slučaj izgubite? Onaj famozni članak 1100 Zakona o obveznim odnosima daje zakonsku podlogu da vas sud odbije s tužbenim zahtjevom iako ste nesporno stradali i imate medicinsku dokumentaciju i još ste, recimo, bili i na bolovanju.

Pitanje je kakav dogovor imate sa svojim odvjetnikom u slučaju da spor bude izgubljen. Ovdje namjerno ne personaliziram na način da je spor on izgubio jer malo toga ovisi o odvjetniku. Odluka je na sudu koji primjenjuje diskreciono pravo i odlučuje po svom osobnom stavu a temeljem zakonskog ovlaštenja. Odluka u tom pogledu ima svakakvih, a sve su iz temelja nepredvidive, iako su sve branjive jer je to diskreciono pravo dato sudovima. Sretali smo se sa prvostupanjskim presudama koje odbijaju tužbeni zahtjev pa se po žalbi presuda preinačuje u korist tužitelja, a bilo je i obrnutih situacija. Dakle, opći nered, a ne pravna sigurnost. No, ako prethodno nije sklopljen dogovor odvjetnik ima osnova potraživati od vas svoje troškove zastupanja neovisno o činjenici da je spor izgubljen.

Ako ste u parnici imali još i umješača, pa ste parnicu izgubili, tada vas čeka moguće i trostruki trošak; jedan plaćate svom odvjetniku, drugi tuženiku, a treći umješaču. Dodajte tome i trošak takse i troškove vještačenja pa ste si otprilike dočarali do kojih neslućenih iznosa trošak može ići.

Istina, postoji u Zakonu o parničnom postupku nekakav članak 155 koji kaže da će “sud brižljivo ocijeniti sve okolnosti“ pa odrediti trošak, ali to slobodno okačite mačku o rep. Sud će odrediti trošak automatikom, to vam iskustvo možemo dokumentirati u koliko god želite primjeraka.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Znate li da postoji jedinstvena polica osiguranja od naleta na divljač?

Lani je  po prvi puta u Hrvatskoj sklopljena jedinstvena polica osiguranja od naleta na divljač za područje cijele države koju sufinanciraju Ministarstvo poljoprivrede i lovačke udruge, a njen je nositelj Hrvatski lovački savez.

Na razini cijele Hrvatske za cijelu godinu cijena police biti će blizu 25 milijuna kuna na godišnjoj osnovi te pokriva rizik na svim prometnicama gdje nastaje šteta od divljači, bilo da je riječ o brzoj cesti, nekoj drugoj prometnici ili pak autocesti u cijeloj Hrvatskoj, ali i na željezničkim prugama. Ako je počinio kakav prometni prekršaj, primjerice prekoračio dopuštenu brzinu, vozač gubi pravo na štetu po ovoj polici.

Pola od toga iznosa plaća dakle ministarstvo, a pola bi podmirile lovačke udruge. Polovicu koju bi morale podmiriti lovačke udruge, na sebe su preuzele pojedine županije, tako da su neka lovačka društva uplatila simbolične ili nikakve iznose.

Naime, zbog porasta broja motornih vozila, njihovu brzinu i vrijednost te sve veću mrežu prometnica, štete od naleta divljači u prometu u značajnom su porastu, a samo je u 2017. godini na području Hrvatske zabilježeno 3.789 naleta vozila na divljač.

Financiranje takve police osiguranja kroz pet godina, koliko je predviđeno njeno trajanje, namjerava se omogućiti preraspodjelom namjenskih sredstava od zakupnina i koncesija za lovišta, što znači da država ostaje bez tog prihoda.

U Hrvatskoj ima 1078 lovačkih udruga s oko 60.000 lovaca koji su godinama čekali ovakav potez. Oko dva milijuna vozača jednako je oduševljeno. Obzirom na provedeni interventni odstrel divljih svinja, kojim se njihova populacija gotovo prepolovila, a koje su bile značajan „štetočina“ u prethodnim godinama, čini se da i u Croatia osiguranju imaju razloga za zadovoljstvo zbog sklopljenog probitačnog posla.

Jedini koji zapravo imaju razloga za nezadovoljstvo su građani koji pune proračun, a iz kojega se onda financiraju privatne štete i odštete. Bilo je puno boljih načina da se riješi ova situacija, neke smo i sami predlagali, bez posezanja u proračun kojeg smo, podsjećamo, prije samo deset godina spašavali od kolapsa odričući se po pet posto svojih plaća.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Stradali ste u automobilu pripitog vozača i zanima vas hoće li osiguranje svu štetu koju naplatite tražiti od njega?

Osiguravatelj mora u tužbi dokazati uzročno-posljedičnu vezu između alkohola i prometne nesreće i, k tome, biti siguran da će sudske troškove i svoje potraživanje imati od čega naplatiti pa su osiguravatelji redovno jako skloni nagodbama s krivcima pa i prihvaćanju manjih iznose od stvarno isplaćenih, a da bi izbjegli dugotrajne, skupe, a koji put i neizvjesne sudske sporove.

Da ne biste trebali piti i voziti, vjerujem, već ste negdje čuli. No, običaji su običaji pa krenu runde, one oproštajne, tzv. putne,  pa konačno dođe i ona zadnja, kaputna. Kada napokon sjednete u svog ljubimca  opasnost ste za sebe, suputnike i svakoga tko vam se nađe na putu. I nesreća se lako desi.

Imali smo puno slučajeva u kojima su u automobilu prijatelji, rodbina ili bračni drug vozača što komplicira poziciju oštećenog kada potražuje štetu od osiguravatelja, jer će regres biti naplaćen od vozača, što obično ne čini zadovoljstvo niti jednoj od strana. Takva situacija često dovodi do razlaza prijatelja, kidanja porodičnih veza, pa i rastava brakova.

Suputnici, obično vaša rodbina ili prijatelji, često ne smatraju da se zaslužujete suočiti s posljedicama svojih glupih odluka nego, lojalni kakvi već jesu, pitaju što će se dogoditi vozaču ako oni potražuju štetu zbog svojih ozljeda i hoće li osiguravatelj onda taj iznos potraživati od vozača, nakon što isplati njima štetu. Jednoznačnog odgovora na to pitanje nema.

Za koncentraciju manju od 0.5 promila neće se dogoditi ništa, a dalje ovisi o politici koju svako pojedino osiguravajuće društvo koju primjenjuju u slučaju tzv. regresnih tužbi. Pojedini osiguravatelji ne kreću u regres ispod 0.8 promila alkohola ili, samo opreza radi, postave zahtjev štetniku pa, kada se ogluši, ne inzistiraju dalje. Stvar, jasno, ovisi i o samim okolnostima koje su dovele do prometne nesreće. Zašto?

Prvi i osnovni razlog tome je to što osiguravatelj mora dokazati uzročno-posljedičnu vezu između alkohola i prometne nesreće. U situaciji kada imate iznad promila vrlo teško ćete dokazati da vaša nesreća nema veze sa alkoholom, iako je i to teoretski moguće. Recimo, sletjeli ste s ceste jer je bila zaleđena pa biste vjerojatno sletjeli i trijezni. Drugi razlog je to što osiguravatelj provjerava prije pokretanja tužbe radite li pa hoće li, kada dođe do presude, imati svoje potraživanje od čega naplatiti. Naime, vođenje sudskog spora košta i osiguravatelja pa je moguća procjena osiguravatelja je da je skuplja pita od tepsije, ako je platio oštećenom par tisuća kuna, a mora se upustiti u neizvjestan spor i, konačno, neizvjesnu naplatu.

No, u slučaju velikih tragedija, teških tjelesnih ozljeda i smrtnih ishoda, iznosi koje plaća osiguravatelj su koji put milijunski, a obveza krivca je ipak limitirana apsolutnim iznosom koji, u slučaju alkohola, iznosi 10 prosječnih osobnih dohodaka u Republici Hrvatskoj.

Imali smo i slučajeva u kojima su se sudionici dogovorili, jer je  iznos štete je znatno veći od 10 prosječnih osobnih dohodaka, pa bi oštećeni podmirio eventualni regresni zahtjev vozaču, a razliku zadržao sebi. Naravno, ako je šteta velika pa se to još uvijek “isplati”. Takvi dogovori funkcioniraju među poznatima, najčešće ako su zajedno i pili.

No, kada se radi o pješacima ili sudaru s drugim vozilom nije za očekivati neki dogovor, ali je zato za napomenuti je da su osiguravatelji jako skloni nagodbama s krivcima pa i prihvatiti i manje iznose od stvarno isplaćnih, a da bi izbjegli dugotrajne, skupe, a koji put i neizvjesne sudske sporove. Naš je savjet, jasno, da ne pijete. Osim toga, taxi je fantastično rješenje, ne sjedajte nikad u automobil s pijanim vozačem jer ne postoje novac koji vas može vratiti u početno zdravstveno stanje. No, ako se nesreća već dogodi obavezno zatražite stručni savjet prije nego što donesete bilo kakvu odluku.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail