Motociklist je naletio na srnu iz lovišta bez koncesionara. Tko je odgovoran za štetu?

Vozeći se državnom cestom dvadesetogodišnji motociklist je udario u srnu koja je u tom trenutku izletjela iz šume. Zbog zadobivenih ozljeda te uništenog motocikla vozač je tužio Hrvatski lovački savez. Međutim najprije je na prvostupanjskom sudu vozaču odbijen tužbeni zahtjev, a na drugostupanjskom presuda je pobijena i sud je utvrdio suprotno – da je za naknadu štete ipak odgovorna pravna osoba koju je tužio.

Pozadina događaja

Motociklist je nastradao na državnoj cesti kada je pred njegov motocikl s lijeve strane iz šume izletjela srna. Pretrpio je više ozljeda, zbog pada mu je naknadno izvađena slezena. Motocikl je u potpunosti uništen, a oštećena je i kaciga te motorističko odijelo. Uz cestu kojom se kretao i odakle je životinja iskočila bilo je državno lovište za koje još nije bio izabran zakupac ili koncesionar odnosno lovoovlaštenik.  Zato je najveći problem na sudu bio dokazati tko je odgovoran za štetu koju je neosporno uzrokovala divljač iz toga lovišta u vlasništvu RH.

Sudski postupak

Prvostupanjski sud odbio je tužiteljev zahtjev da mu nastalu materijalnu i nematerijalnu štetu nadoknadi Hrvatski lovački savez. Naime samo desetak dana prije nezgode u travnju 2008. godine Savez je dobio rješenje da na tom državnom otvorenom lovištu provodi mjere uzgoja i zaštite divljači, do okončanja javnog natječaja za davanje u zakup ili koncesiju lovišta. Općinski sud smatrao je da ne postoji odgovornost Saveza jer nije bio lovoovlaštenik, odnosno vlasnik lovišta, a koji su prema Zakonu o lovstvu odgovorni za štetu koju počini divljač koja živi u lovištu.

Nakon tužiteljeve žalbe Županijski je sud presudio u njegovu korist. U obrazloženju presude sud se pozvao na sudsku praksu prema kojoj se divljač smatra opasnom stvari za koju je prema Zakonu o obveznim odnosima odgovoran vlasnik ili osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar. U konkretnom slučaju umjesto vlasnika, Republike Hrvatske, sud je utvrdio da je objektivna odgovornost na Savezu kojem je povjerena briga za divljač u tome lovištu.

Naš komentar slučaja

I u ovom se slučaju naleta na divljač, kao i kod većine sličnih o kojima smo već pisali, pokazalo da je dokazivanje odgovornosti za štetu mukotrpno, zahtjevno i dugo te da sudovi nemaju ujednačena stajališta. Potvrđuje se naš stav da nakon sudara s divljači slijedi sudar s pravosuđem. U konkretnom slučaju sudski se postupak otegao na više od sedam godina. Nezgoda se dogodila u travnju 2008. godine, prvostupanjska presuda je donesena pet godina kasnije, 2013. godine, a drugostupanjska tek krajem 2015.

Savjet ako se nađete u sličnoj situaciji

Posljednjih su godina sve češći susreti s divljim životinjama na prometnicama, događaju se i mnoge bizarne nezgode kao što je nalet glisera u moru na divlje svinje koje preplivavaju do otoka. Na mjestu događaja odmah prikupite što više podataka i dokaza, fotografirajte, utvrdite potencijalne svjedoke. I ono najvažnije, što prije potražite pravnog zastupnika koji ima iskustva sa sličnim događajima i koji će prema zakonima, a još više iz sudske prakse znati  utvrditi odgovornu pravnu osobu prema kojoj postaviti tužbeni zahtjev.

Preporučujemo vam da pročitate i naš članak koji objašnjava sve specifičnosti ovakvih slučajeva, odnosno zašto nisu u praksi posve jednostavni, kao i da pročitate što se dogodilo u jednom sličnom slučaju u kojem su bila poznata lovačka društva koja upravljaju lovištem – ali čak niti to nije spriječilo brojne pravne probleme

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Tragedija zbog neodgovarajućih guma i snijega: Otac izgubio kontrolu, poginule mama i beba

Na ravnom i neosvijetljenom dijelu ličke magistrale, na snijegom pokrivenoj cesti uz smanjenu vidljivost zbog povremenih vijavica, vozač je u izgubio kontrolu. Vozilo se zanijelo, zarotiralo i prešlo na suprotnu, lijevu stranu kolnika. U tom je trenutku naišlo drugo vozilo i udarilo u stražnji dio automobila koji se prepriječio na cesti. Sudar je završio tragično, u vozilu koje je izletjelo sa svoga pravca poginule su majka i dvomjesečna djevojčica, a teško je ozlijeđen vozač, suprug  i otac poginulih. Nakon nesreće očevid je trebao utvrditi  je li bio kriv vozač ili zimski uvjeti na cesti. Je li se tragedija mogla spriječiti da je cesta bila zatvorena zbog snijega i vijavica?

Pozadina događaja

Vozilo Hitne pomoći prevozilo je djevojčicu oboljelu od maligne  bolesti u bolnicu. Slijedio ih je osobni automobil kojim je upravljao otac djevojčice, a u kojem su bile i njezina majka i dvije sestre. Otac je u izgubio kontrolu nad vozilom koje se zanijelo i zarotiralo na suprotnu stranu kolnika. U tom trenutku naišao je automobil koji se kretao lijevom stranom i udario u stražnji dio vozila nesretne obitelji. Na mjestu nesreće poginula je beba koja je bila na lijevoj strani stražnjeg sjedala. Vatrogasci su rezanjem lima oslobodili majku koja se nalazila priklještena na desnoj strani stražnjeg sjedala, no zbog težine ozljeda izdahnula je u vozilu Hitne pomoći. Teško je ozlijeđen i otac te treća kćer, a vozač drugog vozila nije bio ozlijeđen.

Sudski postupak

Državno odvjetništvo podnijelo je kaznenu prijavu protiv vozača  prema članku 227. Kaznenog zakona (Izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu), koji je izgubio kontrolu nad vozilom na snijegom pokrivenoj cesti. Prema policijskom očevidu i sudskom vještačenju utvrđeno je da se na cesti zbog snijega nije vidjela horizontalna signalizacija, odnosno iscrtane oznake prometnih traka ni sredina kolnika. Vještaci su izračunali da se auto nesretne obitelji u trenutku sudara kretalo brzinom od oko 42 km/sat, a vozilo koje je naišlo oko 48km/sat. Nije bilo moguće utvrditi kojom su se brzinom kretali prije sraza.

Također, budući da je od nesreće do očevida proteklo dva sata, nije bilo moguće utvrditi ni kakvo je stanje na cesti bilo prije novih nanosa snijega. Osim sudionika, drugih svjedoka nesreće nije bilo. Otac i majka poginule žene ostvarili su naknadu štete za smrt i ozljede trećih osoba koje su na to imale pravo (preminule žene, bebe i druge djevojčice).

Vozač se nagodio s Državnim odvjetništvom i priznao krivnju te dobio uvjetnu kaznu zatvora iako je njegov odvjetnik želio dokazati da je prometnica trebala biti zatvorena za promet zbog otežanih uvjeta. Zbog priznanja, dokazni postupak nije ni vođen.

No odvjetnik okrivljenog angažirao je vještaka koji je utvrdio da su za tragičnu nesreću djelomično krive – gume. Naime, na vozilu su samo prednje bile zimske, a stražnje univerzalne. Zbog različitog profila guma pri takvim zimskim uvjetima svaki manji zavoj uz bočni vjetar može dovesti do rotiranja automobila.

Naš komentar slučaja

Spašavajući život teško bolesnog djeteta, nesretna je obitelj doživjela nezapamćenu tragediju, smrt majke i sestrice. Za nesreću je možda odgovorna nadležna samoupravna jedinica za održavanje prometnice jer je nije zatvorila ako uvjeti nisu bili za vožnju. Međutim, tragedija se možda mogla izbjeći da su na vozilu bile sve četiri zimske gume i sva potrebna zimska oprema. To se nikada neće utvrditi.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Ozlijeđena obitelj tužila osiguravatelja: Tko je odgovoran za štetu nakon eksplozije automobila pri utakanju plina?

Nakon eksplozije automobila pri kojoj su ozlijeđeni vlasnik vozila, njegova supruga i dijete postavilo se pravno pitanje smatra li se da je vozilo u pogonu i na benzinskoj postaji  te pokriva li u tom slučaju osiguravajuća kuća u kojoj je osigurano vozilo nastalu štetu koju su kao treće osobe pretrpjeli sudionici nesreće. Osim toga, naknadno je utvrđeno kako je vlasnik vozila bio kriv za tehničku neispravnost plinskih instalacija pa se postavilo pitanje imaju li treće osobe u tom slučaju pravo postaviti tužbeni zahtjev osiguravatelju.

Pozadina događaja

Vozač, ujedno i vlasnik vozila, zaustavio je automobil na benzinskoj postaji. Sam je utočio benzin, a djelatnik postaje utočio je plin, budući da je automobil imao i spremnik za benzin i za plin. Prilikom utakanja plina došlo je do zapaljenja i eksplozije u kojoj su ozlijeđeni suputnici, supruga i devetogodišnj sin vozača te sam vozač prilikom spašavanja obitelji iz zapaljenog auta.

Sudski postupak

Nakon nezgode u kojoj su vozač i njegova supruga lakše, a dijete teže ozlijeđeni, obitelj je podnijela četiri tužbe za naknadu štete. Tužebeni zahtjevi vozača protiv osiguravatelja i benzinske postaje su odbijeni. Odbijen je i tužbeni zahtjev supruge protiv osiguravajuće kuće.

Sud je presudio samo u korist malodobnog sina, koji je također podnio tužbeni zahtjev  protiv osiguravatelja vozila.

Supruga, odnosno majka podnijela je, kao treća osoba tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog zadobivenih ozljeda od osiguravajuće kuće u kojoj j vozilo osigurano. Prvostupanjski, a potom i županijski sud njezin su zahtjev odbili.

Sud je prihvatio tumačenje da se vozilo na benzinskoj smatra vozilom u pogonu, odnosno u uporabi jer se i pri punjenju spremnika vozilo koristi u svrhu koju je namijenjeno iako je tužena osiguravajuća kuća osporavalo da je vozilo bilo u pogonu. Međutim sud je odbio tužbu jer smatra da tužiteljica nije prikupila dovoljno dokaza kako je do zapaljenja auta došlo upravo zbog pogona, odnosno natakanja plina, a ne možda zbog neispravnosti plina, spravi za natakanje ili kakvog drugog uzroka.

Vozač i vlasnik vozila tužbeni je zahtjev podnio protiv osiguravajuće kuće, pozivajući se na to da je u trenutku zapaljenja vozila i sam bio treća osoba jer je bio izvan automobila te da je ozlijeđen prilikom spašavanja supruge i sina. Sud je utvrdio da je do zapaljenja došlo zbog neispravna plinske instalacija zbog koje je takvo vozilo opasna stvar za koju odgovara sam vlasnik.

Za razliku od drugoga suda ovaj put sud je odbio tumačenje da se  točenje pogonskog goriva na benzinskoj smatra vozilom u pogonu, odnosno korištenje vozila u svrhu koju je namijenjeno. Odbio je i tumačenje da je vlasnik izvan vozila u tom trenutku treća osoba.

Tužbeni zahtjev vlasnika i vozača vozila protiv benzinske postaje je odbijen s obrazloženjem da tuženik, benzinska postaja, nije odgovorna za štetu uzrokovane opasnom tvari, odnosno plina, već sud smatra kako je opasan predmet bilo vozilo zbog neispravne plinske instalacije i  nedostatka atesta, za što je odgovoran upravo tužitelj, vlasnik automobila.

Za razliku od oca i majke, sin je 2016. godine dobio presudu u svoju korist. Na prvostupanjskom sudu usvojen je tužbeni zahtjev dječaka koji je kada se nesreća dogodila 2009. imao devet godina.  Zadobio je opekline i ozljede zbog kojih je bio hospitaliziran, pretrpio bolove, strah, duševne boli, zadobio trajne ožiljke te zbog čega je trebao i tuđu pomoć i njegu.

I ovaj put sud se priklonio tumačenju da je vozilo na benzinskoj vozilo u pogonu, odnosno da se koristi u svrhu koju je namijenjeno.

Sud je prihvatio dokaze da je uzrok zapaljenja neispravna instalacija i nedostatak atesta te da je vozilo pritom bilo opasna stvar za koju je odgovoran vlasnik.

Međutim, sud je ipak presudio u korist dječaka, navodeći da je bio treća osoba te da iako je za štetu odgovoran vlasnik, to nema utjecaja na pravo da kao oštećena osoba dječak podnese odštetni zahtjev odgovornom osiguravatelju.

Naš komentar slučaja

Kako su utvrdili sudski vještaci, plinska instalacija na vozilu koje se zapalilo prilikom utakanja plina bila je tehnički neispravna i bez valjane atestne dokumentacije. Tijekom sudskih postupaka vlasnik je priznao kako je plin utočio jer nije imao novca iako je znao da instalacija nije atestirana, čime je ugrozio svoju obitelj i sebe.

Vozilo koje je krivnjom vlasnika tehnički neispravno, odnosno ima ugrađenu neatestiranu i neispravnu plinsku instalaciju smatra se opasnom stvari za koju je odgovoran vlasnik.

Međutim, za štetu koju pretrpe treće osobe, krivnja i odgovornost vlasnika ne oslobađaju osiguravatelja prema trećim osobama.

I u ovom slučaju ponovno se pokazalo kako isti slučaj i činjenice na različitim sudovima u Hrvatskoj mogu biti tumačeni nekonzistentno. Naime u dva sudska procesa prihvaćeno je tumačenje kako se vozilo i tijekom utakanja pogonskog goriva na benzinskoj postaji smatra vozilom koje se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno, odnosno da je u pogonu. U trećem procesu sud je prihvatio suprotno  tumačenje – kako vozilo u tom trenutku nije u pogonu.

Osim toga, zbog neujednačene sudske prakse iako su majka i sin kao treće osobe ozlijeđeni u istom vozilu prilikom istog događaja, prvostupanjski i drugostupanjski sud je njezin tužbeni zahtjev odbio, dok je prvostupanjski sud presudio u njegovu korist.  Ali tek sedam godina nakon zamalo tragične obiteljske nesreće.

Savjet ako se nađete u sličnoj situaciji

Ne dovodite svoj život i tuđe živote u opasnost, provjerite ispravnost automobila pri kupnji. U ovom se slučaju pokazalo kako je otac doveo u opasnost cijelu obitelj jer je želio uštedjeti, pa je utočio plin iako mu je prethodni vlasnik rekao kako vozilo nema atest za instalaciju.

Kada vam se dogodi nezgoda,  odmah ili što je moguće prije, prikupite sve dokaze s mjesta događaja, policijski zapisnik  i utvrdite svjedoke . Također, prikupite i čuvajte medicinsku dokumentaciju o tjelesnim i psihičkim posljedicama nezgode za sve sudionike u događaju. Angažirajte iskusnog odvjetnika koji će podnijeti  što precizniji tužbeni zahtjev uz sve potrebne dokaze i tumačenja o tijeku događaja, njegovim posljedicama i odgovornosti tuženika.

U suprotnom, može se dogoditi da vaš tužbeni zahtjev bude odbijen zbog nedostatka dokaza ili nejasnom iskazu o uzroku događaja i odgovornosti fizičke ili pravne osobe te ne ostvarite pravo na odštetu iako vam je zdravlje pri događaju narušeno ili ste pretrpjeli kakvu drugu štetu izazvanu tuđom krivnjom. Pritom ćete još kao tužitelj zbog izgubljene parnice morati snositi znatne vlastite  troškove, ali i troškove tuženika.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Naletjela autom na divlju svinju na granici dvaju lovišta, trupla nema. Kako utvrditi krivnju?

U ovom našem primjeru vozačica je naletjela na divlju svinju vozeći noću po jednoj javnoj cesti. Bilo je nekoliko poteškoća u utvrđivanju konačne odgovornosti: truplo svinje nije nađeno na cesti, u policijskom zapisniku nije bilo evidencije o znakovima upozorenja na cesti, a sama se cesta nalazila upravo na području razgraničenja dvaju lovišta kojima upravljaju dva različita lovačka društva…

Pozadina događaja

Vozačica je doživjela prometnu nesreću kada je na njezino vozilo naletjela divlja svinja, zbog čega je na vozilu počinjena šteta u vrijednost od oko 25 tisuća kuna. Prometnica na kojoj se nesreća dogodila prolazi baš granicom dvaju lovišta – svakime od njih upravlja drugo lovačko društvo – a nakon nesreće na cesti nije pronađeno truplo životinje. U policijskom zapisniku o nesreći također nije bilo evidencije o prometnoj signalizaciji, odnosno podatka o tome nalazi li se na tom mjestu prometni znak koji bi upozoravao na opasnost od izlijetanja divljači na cestu.

Sudski postupak

Već smo u našoj rubrici Savjeti pisali o tome kako je u situacijama kada se radi o naletu automobila na divljač katkada teško utvrditi odgovornu fizičku ili pravnu osobu, unatoč zakonskim propisima i rješenjima. U ovom primjeru, slučaj je dodatno zakompliciran činjenicom da na mjestu nesreće nije pronađeno truplo životinje koja je nesreću prouzročila. Vozačica je pretpostavila kako je životinja nedaleko mjesta nesreće uginula, no tužena lovačka društva tvrdila su kako se ničim ne može dokazati da se uistinu radilo o divljači – što bi podrazumijevalo i njihovu odgovornost – već da se moglo raditi i o odlutaloj domaćoj životinji.

U ovom je slučaju spor postojao i zbog činjenice da se s jedne strane ceste nalazi jedno, a s druge strane drugo lovačko društvo. Vozačica je pritom bila jedina svjedokinja u smislu da može sa sigurnošću  reći s koje je strane divlja svinja izletjela na cestu i udarila u njezin automobil, međutim tuženo lovačko društvo koje gospodari lovištem s te strane ceste tvrdilo je kako je zemljište u tom trenutku bilo natopljeno snijegom te kako se stvorio led, a da divlje svinje izbjegavaju takva područja. Lovačka društva međusobno su se “prepirala” iz kojega je područja divlja svinja izašla na cestu, pri čemu su tragovi divlje svinje uočeni tijekom očevida, u prisutnosti lovočuvara, na jednom od područja.

Nakon vještačenja nekoliko vještaka, kao i saslušanja svjedoka koji su toga i sljedećega dana prolazili cestom, drugih putnika u automobilu tužiteljice, te pregledavanja fotodokumentacije, sud je dao za pravo tužiteljici te je zaključio kako je njezin tužbeni zahtjev opravdan.

Oba lovačka društva – koja su tijekom postupka krivnju prebacivala na ono drugo društvo – proglašena su krivima (solidarna odgovornost) temeljem toga što su oba u svojim gospodarskim osnovama imala divlju svinju kao životinju koja se zadržava na području njihovog lovišta.

Naš komentar slučaja

Susret s divljači na cesti često je, nažalost, i susret s nedorečenim zakonodavstvom koje se često mijenjalo te je stoga podložno slobodnim tumačenjima suca ili sutkinje. Ne samo što je zakonodavstvo u ovom slučaju, kako smo već pisali, prilično komplicirano već je u pojedinim segmentima i vrlo nedorečeno. Pojedini su propisi čak, rekli bismo, van realnih životnih situacija – od vozača se gotovo očekuju nemoguće reakcije u djelićima sekunde kako se on ili ona ne bi smatrali krivima!

Velik je problem u praksi i to što su lovačka društva često nesolventna pa su potrebni veliki napori da bi se ishodila pravomoćna presuda i da bi se oštećena osoba naplatila.

Po našem mišljenju, valjalo bi znatnije promijeniti zakonodavni okvir koji regulira ove situacije.

Savjeti ako se nađete u sličnoj situaciji

Kao i u drugim slučajevima, ukoliko u nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba već je samo počinjena materijalna šteta, savjetujemo vam da mobitelom napravite niz vrlo detaljnih fotografija mjesta nesreće. Proučite eventualne tragove i snimite mjesto odakle je životinja, po onome što ste vidjeli, istrčala na cestu. Od policije zatražite da se u zapisniku nalaze sve informacije o okolnostima nesreće, uključujući i podatak o tome postoji li na tom mjestu odgovarajuća prometna signalizacija koja upozorava na divljač i je li cesta ograđena. Bez svih ovih detalja nije vjerojatno da ćete u sudskom postupku uspjeti dokazati svoju stranu priče i, što je najvažnije, uspjeti naplatiti štetu.

Pročitajte i članke o nekoliko tipičnih slučajeva koji ilustriraju što se sve može dogoditi u kasnijem postupku kad vozači svojim motornim vozilom nalete na divlju životinju na cestu.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Motociklist tužio grad: Tko je odgovoran zbog izlijetanja s ceste uslijed masne mrlje?

Kada je motociklist izletio s ceste u jednom velikom hrvatskom gradu zbog masne mrlje na cesti – pri čemu pukom srećom nije i sam ozlijeđen, ali je motocikl pretrpio ozbiljna oštećenja – postavilo se pitanje tko je odgovoran za stanje javne prometnice i konkretnu prometnu nezgodu. Što možemo naučiti iz ovog primjera o slučajevima kada do prometne nezgode dolazi zbog tehničke neispravnosti ceste – i što možete učiniti ako se to dogodi vama?

Pozadina događaja

Motorist je, upravljajući svojim motociklom, izgubio kontrolu nad vozilom i izletio s prometnice. Prometna nezgoda dogodila se kada je motorist naletio na masnu mrlju ukupne duljine tristotinjak metara. Budući da osobno nije bio odgovoran za ovu nezgodu, motorist je tužio grad u kojemu se prometna nesreća dogodila i tvrtku koja je u tom trenutku bila zadužena za održavanje prometnica, tražeći naknadu štete. Pred sudom je trebalo utvrditi odgovornost tuženika – grada i spomenute tvrtke – za nastalu štetu na motociklu.

Sudski postupak

Tijekom prvostupanjskog postupka, čije je zaključke kasnije potvrdio i drugostupanjski sud, utvrđeno je da se prometna nezgoda dogodila kada je motorist upravljao motociklom na jednoj od javnih prometnica te kada je, naletjevši na dugačku masnu mrlju, izgubio kontrolu nad svojim vozilom. Izletjevši s ceste, ujedno je pretrpio i materijalnu štetu (oštećen motocikl).

Na sudu je zaključeno kako su jedinice lokalne samouprave (ali i pravne osobe koje za njih obavljaju pojedine komunalne djelatnosti) dužne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, što uključuje i održavanje javnih površina – a u to prometnice svakako spadaju.

Sudskom presudom izrečeno je kako je grad – bez obzira o kojem se gradu radilo – “dužan osigurati funkcioniranje službi od javnog značaja u smislu provedbe Zakona o komunalnom gospodarstvu”, što, drugim riječima, znači da je sam grad bio odgovoran za kvalitetu kojom tvrtke kojima je povjerio tu djelatnost obavljaju posao.

Naš komentar slučaja

Prometnice na kojima se odvija promet moraju biti tehnički ispravne i na njima ne smije biti nepravilnosti koje mogu ugroziti sigurnost obavljanja prometa. Ukoliko se prometna nezgoda ili nesreća u kojoj ste sudjelovali dogodila zbog neodgovarajućih tehničkih uvjeta na cesti a ne drugih faktora, moguće je da, poput motociklista iz našeg primjera, imate pravo na odštetu od jedinice lokalne samouprave i tvrtke koja je zadužena za osiguravanje tehničke ispravnosti ceste.

Iako ovaj slučaj na prvi pogled djeluje jednostavnim, ovu odgovornost grada (ili druge jedinice lokalne samouprave) katkada je u praksi vrlo teško utvrditi. Mogli bismo reći kako je svojevrsna olakotna okolnost u ovom slučaju bilo upravo to što se nesreća dogodila na javnoj površini, odnosno prometnici čije je održavanje u djelokrugu grada, odnosno komunalne tvrtke.

Često zbog raznih nedorečenosti zakonskih propisa, pravilnika te raznih površnosti u sustavu, osoba koja je imala štetu koju pokušava utužiti dolazi u “nemoguće” pozicije u kojima je sudska praksa nedovoljno konzistentna pa se u praksi mogu pronaći razna, neujednačena rješenja za istu vrstu slučajeva (što, u Udruzi Bonus, smatramo jednostavno nedopustivim).

Čak i u ovoj situaciji kada je grad koncesiju za održavanje ceste dao komunalnom poduzeću, taj ugovor u pravilu nije lako dostupan oštećenom (niti njegovom pravnom zastupniku – odvjetniku) što vrlo često dovodi do nemogućnosti lakog utvrđivanja tko je odgovorna osoba u ovakvom primjeru prometne nesreće.

Također, nesreća se mogla dogoditi na nekom seoskom putu ili drugoj prometnici koja čak niti ne postoji u katastru – ali je ipak nečije vlasništvo ili se netko njome koristi pa je za nju i odgovoran – kao što postoji i niz nerazvrstanih regionalnih cesta a u kojem slučaju bi stvarnu odgovornost zbog neispravnosti ceste bilo još teže utvrditi.

U našem stvarnom primjeru osim utvrđivanja odgovornosti konkretne pravne osobe za tehnički neispravnu cestu kao dodatni faktor pojavilo se otezanje zbog žalbi na prvostupanjsku presudu od strane tuženika te je u konačnici šteta koju je na svojem motociklu imao tužitelj naplaćena tek nakon provedenog ovršnog postupka. Nesreća se dogodila 2007. godine, prvostupanjska presuda donesena je 2011. a na drugostupanjskom, županijskom sudu, potvrđena je presuda prvostupanjskog suda tek 2014. – sedam godina nakon nesreće!

Savjet ako se nađete u sličnoj situaciji

U ovom slučaju, tužitelju je tijekom sudskog postupka izuzetno pomogla činjenica da je policija korektno obavila svoj posao i pripremila detaljan zapisnik koji je sadržavao podatak o ulju na cesti.

Ukoliko je ikako moguće, nakon nesreće uvijek mobitelom fotografirajte mjesto nesreće i sve detalje, odnosno okolnosti na terenu kako bi se naknadno moglo prigovoriti zapisniku policije ukoliko u njemu nije preneseno stvarno stanje na cesti za vrijeme nesreće.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail